Stajao je nasred otvorene rupe u zidini Metelkove. Na udaru znatiželjnih pohotnica sa dugim crvenim noktima i lažnim trepavicama. Moljci su već izili dobar komad platna kojim je skrivao genitalije od pogleda dama starije životne dobi. Nije da se sramio, ali godinama čovik povisuje kriterije i nije dovoljan samo žestok pogled kao motivacija za rast. Danas je sunce padalo drito na njegova koljena. Danas me prvi put pitao da li može svršiti u mene. Mozaikom složenih od dijelova prošlosti nacrtala sam jubav na vratima njegova uma, čistu i jednostavnu, obojanu u ljubičasto, s mirisom lavande. Na donjoj usnici je napisao kako obećava da će večeras nakon devet uri oživiti i doći do mene. Zamolio me da ga ne ispitujem o prošlim životima i ožiljima na bradi. Da pripremim hladni Mojito s puno bijelog ruma, limete i mente i na njegovo kuc, kuc, da ne pitam tko je, samo da otvorim škure jer ne želi ući kroz vrata. Loša karma, šapnuo je moj hladni veliki čovik, sa malim erotičnim srcem…
Post je objavljen 17.10.2007. u 16:27 sati.