Koraljni obrazi...

17.10.2007., srijeda

Stajao je nasred otvorene rupe u zidini Metelkove. Na udaru znatiželjnih pohotnica sa dugim crvenim noktima i lažnim trepavicama. Moljci su već izili dobar komad platna kojim je skrivao genitalije od pogleda dama starije životne dobi. Nije da se sramio, ali godinama čovik povisuje kriterije i nije dovoljan samo žestok pogled kao motivacija za rast. Danas je sunce padalo drito na njegova koljena. Danas me prvi put pitao da li može svršiti u mene. Mozaikom složenih od dijelova prošlosti nacrtala sam jubav na vratima njegova uma, čistu i jednostavnu, obojanu u ljubičasto, s mirisom lavande. Na donjoj usnici je napisao kako obećava da će večeras nakon devet uri oživiti i doći do mene. Zamolio me da ga ne ispitujem o prošlim životima i ožiljima na bradi. Da pripremim hladni Mojito s puno bijelog ruma, limete i mente i na njegovo kuc, kuc, da ne pitam tko je, samo da otvorim škure jer ne želi ući kroz vrata. Loša karma, šapnuo je moj hladni veliki čovik, sa malim erotičnim srcem…

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.