Marketing
Orlove stijene i janjetina
Moram odmah ispaliti ono što me mučilo, a to je, jesu ove Orlove stijene neka lokalna nazi-spika? Te neki orlovi u igri, te u Poljaku naglašeno kako je vidikovac napravljen za vrijeme Drugog svjetskog rata? 
Nego, možda sam malo preveć paranoična, nastavimo u revijalnom tonu.
Dakle, nakon što smo se spustili u Male Drage s vrha Okrugljak, imali smo još vremena i sunca da odemo do Orlovih stijena, poznatog vidikovca. Od Malih Draga produžili smo još prema istoku, prošli Razdrto i vrlo lako našli tablu koja nas je uputila da do Orlovih ima samo 15 minuta pješke. Hm, nismo znali da smo se baš toliko približili pa smo tu odmah parkirali i još malo prošetali noge.
Do vrha dođete bez problema i tamo je zaista prekrasan vidikovac. Postoji i žig za one koji skupljaju žigove GPP-a.
Dio pogleda...
Isplati se otići pogledati!
Kad smo došli do auta, nećkali smo se kojim putem nazad. Uvijek vječna prokletstvo-dilema: da li se vratiti nazad (do Brod Moravice) i ići normalnom cestom ili ići kraćim putem sporije kroz šumu. Naravno da smo izabrali ovo drugo. Truckali smo se 12 km dok nismo vidjeli civilizaciju. U jednom trenutku smo naišli i na lovački dom Litorić i od te točke je cesta, naravno, bila asfaltirana. Ne znam jesmo uštedjeli na vremenu, ali na kilometraži jesmo. Mrak se već spuštao, a izbili smo na staru cestu Rijeka-Zagreb negdje kod Vrbovca.
I tu je krenuo najveseli dio dana, a to je gdje i što jesti. Ova druga dilema je brzo bila razrješena, jer nakon nekoliko pokušaja da u Gorskom kotaru jedemo išta osim janjetine, slegnutih ramene prepustili smo se uvijek vjenčnom ražnju. Dovraga! 
E sad nakon što smo riješili prvu dilemu janjetina - nešto drugo 1:0, trebalo je odlučiti gdje...Zdihovo (Mali raj) i Rim (Rim) su stare destinacije, do Bosiljeva mi se ne da čekati. Ovaj puta odlučili smo se na restoran u Klancu, koji je nezgodno smješten pa ga se uvijek sjetimo kad smo već u ravnini s tim restoranom, a vozimo 70km/h. Ovaj puta smo ga, opet, promašili, nezgodno je u brzini za skrenuti, ako imate iza automobile. Ništa, vozimo se mi do prvog skretanja pa ćemo se vratiti. Kad ono, prvo sljedeće okretanje kod restrana Rim u Rimu, hehe... opet grozna dilema, ostati u Rimu ili se vratiti! I odlučismo se vratiti. Zaokrenemo na parkingu restorana Rim u Rimu i vratimo se u selo Klanac, restoran Mirni kut. Nismo tamo nikad jeli pa da vidimo.
Janjetina fina, bolja nego u Rimu, nije bila tako slana. Cijena 160 kn kilogram. Konobar vrlo ljubazan i pristojan, pravo osvježenje. Stigli smo taman na netom pečenu janjetinu tako da nismo ništa čekali. Ma, sve pet! Mislim da je tu puno ugodnije preko ljeta, kad se može sjediti vani, no, opet... ljupko je bilo. Preporuka!
Post je objavljen 21.10.2007. u 09:34 sati.