Posljednjeg dana rada, Sabor je usvojio neznatno izmijenjena pravila medijskog praćenja predstojeće kampanje. Želja je novinara bila drukčija, da im se dopusti više slobode i kreativnosti i da ne moraju svim kandidatima postavljati uvijek ista dosadna pitanja koja te emisije čine zamornima i potpuno nezanimljivima. Oporbene su stranke taj novinarski prijedlog prihvatile i bile su spremne izglasati ga, ali je HDZ to odbio i iskoristio svoju parlamentarnu većinu da novinarima nametne svoju volju. HDZ se očito boji novinarske kreativnosti i slobode, boji se neugodnih pitanja o svojim aferama, o političkoj korupciji tako očitoj u kupovini vijećničkih mandata, o neodgovornosti svojih ministara u nadzornim i upravnim odborima, o računu iz Verone, o satovima. Medijska će kampanja znači biti ubitačno dosadna i njezina će jedina svrha biti da što je moguće više umori televizijske gledatelje, da stvori dojam kako su svi takmaci jednaki i da na kraju obeshrabri birače da uopće izađu na izbore. U takvim uvjetima HDZ se nada maksimalno povećati izlaznost u Bosni i Hercegovini, pa je u tu svrhu udvostručio broj biračkim mjesta u toj državi, ne bi li prema nefiksnoj kvoti dobio što je moguće više mandata u 11. izbornoj jedinici.
Jedino što medijsku kampanju može učiniti zanimljivom bilo bi televizijsko sučeljavanje predsjednika dviju najjačih stranaka od kojih će jedna, nakon izbora, sasvim sigurno okupljati koalicijske partnere u novu parlamentarnu većinu. Zoran Milanović odmah je spremno prihvatio sve pozive medija za tim javnim susretom s aktualnim premijerom, ali g. Sanader se počeo izmotavati. Te ne bi on s Milanovićem, nego bi s Jurčićem, te mu pravila medijskog praćenja kampanje ne dopuštaju takvo sučeljavanje, kao da ta ista pravila nije u petak usvojila upravo njegova parlamentarna većina, te ovo, te ono. G. Sanader se očito boji verbalnog sraza s predsjednikom SDP-a. Premijer bi po svaku cijenu želio izbjeći neugodna pitanja jer na njih nema logičnih i uvjerljivih odgovora. On bi se želio sakriti u onoj neprepoznatljivoj masi kandidata koja će se danima redati u dosadnim emisijama i koje na kraju više ne gleda nitko. To, naravno, samo po sebi dovoljno govori o tome kako predsjednik HDZ-a i sam zna da ne smije izaći pred gledatelje osim ako mu u tim emisijama naručena pitanja ne postavljaju njemu skloni novinari. Ali, to je i podatak važan za same birače. Iz njegovog straha moći će, nadam se, izvući zaključak o tome zaslužuje li on ili ne njihovo biračko povjerenje.
Post je objavljen 15.10.2007. u 12:20 sati.