Marketing
Snovi i pjesme za ljude bijesne
Jel' bijesne ije ili je? Ne želim ispast nepismeni Švabo pa pitam.
Lijepo li se razularit u krevetu i čekat snove da ti padnu na vjeđe ko kladivo na Olimpijskim igrama. Jos ljepše je kad to kladivo nikako da stigne. A ti ga čekaš li ga čekaš. Pa sad ti poduzimaj raznorazne mjere državne samoodbrane i društvene samozaštite.
Prvo se uhvatim one narodne broj' sinko ovce. Ali problema ko u priči sa time. Kako ih zamislit? Kako trčkaraju poljem? Ili onako stisnute u toru pa se moraš naprezat da ih razaznaš? Kako bilo da bilo, ni polje, ni tor ne polučuju rezultate jer dosadno, brate, brojat ovce. Odustanem na brojci 2. A oči ko ogromni tanjuri puni vruće juhe, zjape otvorene.
Klasična protupožarna mjera protiv nesanice ne radi. Šta sad? Okrećem se na omiljenu mi lijevu stranu, pokušavam nekako sklonit ruke da mi ne smetaju (e, to nikad neću prežalit, to što nam evolucija nije dala da si možemo odšarafit ruke noću i spremit ih u noćni ormarić). Kako god da okrenem, smetaju: il' ih zaležim pa utrnu (aj' ti zaspi kad moraš odtrnjivat obamrle ekstremitete!), il' ih još više zaležim pa mislim, sad će mi ih amputirat (aj' ti zaspi dok ti riječ amputacija leluja nad glavom).
Metodom neuspjeha ovaca i ruku dolazim do treće metode: zamišljaš si nesto krasno i divno. Zaklopim čvrsto oči i podstaknem neurone da zamisle situaciju u kojoj, štajaznam, spašavam Vincent Galloa iz kandži nekog čudovista pa me on poslije, u znak zahvalnosti, vodi na sok i kolače. Kako to već biva, mozak ne stane na tome nego me počne vrludat i svrdlat sa 'vakim scenarijem u neke još neistražene visine. Sve što postignem jest da sad i odmah rezerviram kartu za New York i banem mu pred vrata. Propade mi i ovo. Šta sad?
Lijena mazga u meni ne da mi da ustanem i da si pomognem. Ne, kad sam jednom u krevetu, nitko me izbacit neće i ne može! Čitat ne dolazi u obzir jer čitam, a u glavi ostaje nešto poput onog sluzavog traga sto ga puževi rade dok se miču. Pa sad tu dolaze svakojake metode očaja: lezi na leđa (nikako, ama NIKAKO zaspat); sklupčaj se ko jež (staračka kostobolja se zajunila i ne da); otkrij jorgan sa sebe; radi mentalne vježbe iz matematike (zbrajanje, oduzimanje, ne ona druga dva); gdje li je sad Vehbija Ćoralić (imali singlicu moji, imali oni svašta) i da li mu je kladanjska muška voda pomogla da se dokopa mlade i lijepe snajke, dramatično pomicanje sa lijeve na desnu stranu i sa desne na lijevu; melodramatično frktanje nosom - ma ko da pokušavaš konjsku zapregu iz blata izvuć - ni makac!
Izem ti život!
Za sećerlemni dodatak: molim posjetit ovo jerbo jučer oči nisam mogla odlijepit. Blagodarim Hopey što me navela na ovakav put zločina i kazne. I što mi je ukazala na sve čari Svetlane Miljuš.
Post je objavljen 03.10.2007. u 11:00 sati.