Marketing
Stvarno prekrasan ovaj dvorac u Ozlju
Nakon što se otrgli iz ralja Vodenice, krenuli smo putem Ozlja. Dva su razloga. Prvi je Stari grad Ozalj. Drugi je međunarodno-lokalni 
turnir u tenisu gdje su sudjelovala dva mladića, od kojih mi je jedan posebno važan. Nismo stigli na meč, ali smo stigli na turnir. Nažalost, naši se momci nisu plasirali dalje od prvog kola. Potukli ih neki Slovenci, prokletstvo! 
U Ozalj smo došli kad je već počeo sumrak, tako da nismo Bog-zna-kako-impresivne fotke snimili, ali evo nekih od njih. Stari grad ne možete promašiti na brdašcu je u samom centru. Renoviraju ga, a unutra ulazite na vlastitu odgovornost. Što volim takve natpise, hehe...
Stari me grad prvo iznenadio veličinom. Pa to djeluje impresivno!
U Starom gradu ima više različitih građevina, vidi se da se to kroz povijest nadozidavalo, kao što naši ljudi znaju nadograđivati vikendice na moru. Meni su impresivne i zidine koje se dižu na brdu i s kojih imate prekrasan pogled na rijeku. Nažalost, mi smo prošetali samo dvorištem i, ustvari, vidjeli samo manji dio cijelog dvorca.
Već se spuštao sumrak, slikati se više nije moglo. A nismo imali nikog za pitati gdje sve možemo razgledati. Ma, vratit ćemo se mi opet tu! AKo ništa, onda nagodinu na sljedeći međunarodno-lokalni turnir. 
Uz Ozalj su mi asocijacije Zrinski-Frankopani i da je tamo grob slikarice Slave Raškaj. Nažalost, ništa osim Starog grada vidjela nisam, ali ima prilike, jer mi se kraj stvarno sviđa. Kupa je fantastična! Kako prekrasno vijuga uz brdašce gdje je dvorac. Ostavlja vas bez daha...
Odlazimo iz Starog grada. Vratili smo se na početak Ozlja (na cesti za Karlovac). Tamo je s desne strane benzinska i tik do nje teniski tereni. U sklopu tog ozaljskog tenisko-nogometnog kompleksa 
nalazi se mali restoran Ranč, kojeg sam ja stalno, greškom, zvala Rodeo. Dakle, na tom Ranču Rodeo u Ozlju mi smo na preporuku otišli klopati.
Papala sam korektan pureći odrezak s tim da sam tražila da mi preliju s umakom od gljiva, koji se mogao naručiti sa strane. Uz to pekarski krumpir, koji uopće ne izgleda kao ono što ja nazivam pekarskim, ali nema veze hehe... Neki su naručili rolice ždrebetine s povrćem, ali ja ne samo da izbjegavam crveno meso, već me i pomisao na "ždrebetinu" malo ježi. Oni koji su uzeli, rekli su da je ok.
Eto, papali smo u tom restoranu i umorni se vratili doma. Prekrasan gradić, rado ću otići nastaviti svoju turneju!
E, joj, da, da, čekajte! Ima još nešto! Sad sam skužila da sam to zaboravila. Taj restoran Ranč je jako mali, kao da ste u nečijoj dnevnoj sobi, onak čudna malo atmosfera jer se ne sjećam da sam skoro bila u nečem tako minijaturnom, a otvorenom za javnost. Mi sjedili u prednjem dijelu, za koji smo tek kasnije skužili da je to kao odvojak za pušače. Na sreću da smo tamo sjeli, jer nikog od pušača tamo nije bilo, a u središnjem dijelu pušač na pušaču. I sad sjedimo papamo. Odjednom ispred mene prolazi žena u dugoj bijeloj haljini! Sjediš u tom malom restoranu i to u odvojku malog restorana, trpaš mesinu u usta, polu si grogi od umora i onda, kao kroz izmaglicu, umjesto bijelih miševa ti vidiš nosi-mi-se-bijela-boja ženu. E koja groteskna scena... posljednje što bi očekivala! Kad ono mladenka! Došla ona s mužem i par prijatelja zapaliti cigarete u Ranč. O ne! A ono atmosfera hehe... zamislite nju u tom sportsko-pušačkom okruženju! Ludo! Uhvatih je s mobačem. Ne mogu vjerovat dokle hvata blic, hehe...
Post je objavljen 08.10.2007. u 09:09 sati.