Glazba nastaje u glavi i odgovarajuće tome mijenja se naše raspoloženje kad se mijenja i glazba. Gotovo sva djeca rado pjevaju i uče pritom, a da to ne primjećuju. Tekst pjesme, melodija, ritam – sve to obrađuje mozak – za djecu neprimjetno. Zbog toga je važno rasti i odrastati uz glazbu. „Postoje studije koje daju naslutiti da bebe već s četiri mjeseca uz konsonantnu glazbu osjećaju ugodu. One bebe koje glazbu slušaju duže i intenzivnije, motorički se pokreću uz nju s manje straha nego uz disonantnu glazbu, kaže dalje Stefan Koelsch. Max Planck Institut u Leipzigu istražuje odnose učenja jezika i glazbe i kako se ugodna glazba doživljava u mozgu za razliku od neugodne. Istraživači su sigurni da dijete, puno prije nego što shvati značaj rečenice, prepoznaje njenu strukturu: melodiju glasa, stanke, naglaske itd. Slično kao kod glazbe. U Institutu za neuropsihološka istraživanja u Leipzigu istražuju postoji li transfer glazbe na područje govora. Djeci se sviraju poznate pjesmice, akordne sekvence iz njih koje različito završavaju: jednom na odgovarajućem akordu a drugi puta na krivom. U drugoj verziji eksperimenta – onoj s govorom – djeci se govore prave ili pak krive rečenice. Glazba posjeduje svoju sintaksu i gramatiku. Čak i semantika, značenje može se posredovati putem glazbe. Krivi disonantni ton smeta jednako tako kao i kriva rečenica npr: „Pijem brdo“. U mozgu dakle nastaje glazba, tu je stvarna koncertna dvorana. Kako je ona stvorena, ovisi o svakom pojedincu.
Prenosimo:3 SAT
Post je objavljen 01.10.2007. u 15:01 sati.