Sestru boli pa je pusti svit doša u vižite u vikendicu na A la plaž.
Triba to najist i napit, ja bila domaćica, Frane pomaga točit i rizat.
Vikendica ima jedan stančić u prizemlje, jedan na kat i jedan u potkrovlje.
Frane i ja smo nako umorni ostali prinoćit u potkrovlje.
U srid noći trese me, zove, budi.
-Šta ti je, šta me budiš ?
-Iman ti nešto reć.
-Sada, jesi poludija ?
Ajme onom ko me probudi, još vako nasilno poslin ure-dvi sna.
Zna on, proša je tu školu, ne bi me budija za ništa.
-Iša san u zahod. Nisan palija svitlo da te ne probudin, nego san polako, pipajući doša, sija i za minut se usra od straha.
-Kojeg straha ?
-Aj digni se i poviri s menon. Upanti da nisan nigdi palija svitlo.
Uf, s kin ja živin, al ozbiljan je pa se dignen i s njin u zahod.
Svitli ka da gori miljun svića, nije mi svejedno, svitlo nije upaljeno, okrićen se u tri kvadrata, gledan...aaaaaa...
-Frane, bižimo ća, ode su duhovi.
On da će krenit a mene uvatija cerek, jedva san uspila reć :
-Digni glavurinu tukac, ma ne tukac nego ćoravi mjesečar !
Zahod ima krovni prozor, kroz prozor upa pun misec i svitli svon snagon.
P.S.
Učin lipit sličice pa za početak evo moj omiljeni sportaš, je da se teke umorija, al gušt ga je vidit.
Fala Curama na sličici !

Post je objavljen 01.10.2007. u 00:01 sati.