Pregled posta

SVJETSKI DAN ZAŠTITE ŽIVOTINJA

Za par dana doći će Svjetski dan zaštite životinja, točnije 4. listopada, i zato sam odlučila ovaj post posvetiti mučenim psima. Iako ovaj dan vrijedi za sve mučene i ugrožene životinje, budući da je ovo blog o psima, točnije samojedima, napisat ću malu iznimku, samo za ovaj dan. Biti će tu materijala za čitanje i to dobrog. Još više toga i o drugim životinjama naći ćete na stranicama prijatelja životinja(www.prijatelji-zivotinja.hr) Pa je obavezno posjetite.

Najprije nešto o napuštanju pasa i mačaka:

Napuštanje pasa i mačaka zlokobni je virus koji se diljem svijeta poput epidemije širi tijekom cijele godine, no osobito u vrijeme godišnjih odmora. Stotine tisuća pasa i mačaka, do tada ravnopravnih članova obitelji, ostaju bez svojega doma. Većina njih skonča svoj život pod kotačima automobila, zatučena uslijed zlostavljanja ili u šinterajima u kojima ih čeka smrt injekcijom. Vrlo mali broj napuštenih pasa i mačaka pronađe novi dom.
Kako bi se stalo toj pošasti na kraj i lice okrutnosti zamijenilo licem samilosti i razumijevanja, svi mi moramo postati svjesni činjenice da životinje nisu igračke, da je nabava životinje jednako odgovoran korak kao i osnivanje obitelji, jer su životinje osjećajna bića te će u nama kad ih jednom udomimo gledati roditelja i prijatelja te se uz nas vezati sponom koju jedino smrt može prekinuti.
A sada priča jedne kujice koja je doživjela gore navedenu sudbinu:

Zvuči toliko nestvarno, gotovo zastrašujuće, da se već nakon nepunih godinu dana, još jednom obistinjuju njegove najcrnje slutnje od kojih zazire već dvije godine. Prijatelji su ga upozoravali da je to samo pitanje vremena kada će se njegovi obožavani gospodari poigrati njegovim osjećajima i reći mu zbogom. Znao je da su godišnji odmori najidealnije prilike za ovakve rastanke, kad te iz toplih njedara obitelji istrgnu i naprosto bace na ulicu. No isto je tako znao da ta divna obitelj s dvoje prekrasne male djece koju je svim svojim bićem obožavao i kojima je svaki zajednički trenutak ispunjavao zahvalnošću, vjernošću i odanošću; to četvoro ljudi koji su savršeno razumjeli sve njegove potrebe i želje i bili mu više od vlasnika - prava obitelj i prijatelji u nedostatku vlastite obitelji - oca kojega nikad nije upoznao i majke od koje su ga otrgnuli dok je još učio hodati, nisu bili takvi ljudi. Već dva godišnja odmora koračao je pun straha i strepnji oko ruba omče neizvjesnosti, i ništa se nije dogodilo. Već dva godišnja odmora ... i njegovi su mu vlasnici ostali vjerni i odani, kao rijetko koji.
A onda su se sva godišnja doba kao začarana još jednom izmijenila, i opet je došlo ljeto. Najljepše i najokrutnije godišnje doba počelo je disati novim strahom i strepnjom od vrtoglavo se približavajućih godišnjih odmora. Odmora, koji će ovoga puta ipak biti nešto drugačiji, zauvijek mu promijenivši život.
Sve pripreme su pri kraju, sve je za plažu već odavno kupljeno, sve je za odmor tu i spremno za pokret. Uz obećavajuću idilu vrućih stijena i sitnog peckajućeg pijeska, paklenog sunca i plavog mora što uz kockice leda u osvježavajućim pićima i kalorijama bogate sladolede hladi tijelo i krijepi dušu, jedino se on ne uklapa. Taj četveronožni problem guste dlake koji je ostao jedina mrlja na brižljivo isplaniranom kalendaru. Donedavno najdraži član obitelji, s nekoliko zalazaka sunca ipak se na kraju pretvorio u neriješivi problem, pretežak teret.
Dječakov krevet na kojem je kriomice, da ga roditelji ne vide, znao provesti brojne noći večeras ni približno nije bio tako udoban i mekan. A hrana je ostala netaknuta u besprijekorno čistoj zdjelici dok je zora polako rudila neugodnom spoznajom ...
Uz veliku strku i neshvatljivu žurbu automobil se puni do maksimuma, zatvaraju se prozori, provjerava je li plin ostao negdje goriti, a potom se zaključavaju i ulazna vrata. No nekim se čudim još jedno, doduše malo i krajnje skučeno mjesto, pronalazi u autu i pali iskru nade što se rasplamsala mahnitim gibanjem repa i nezaustavljivim lizanjem ruku i lica svojih vlasnika u znak čiste i naivne zahvalnosti. Koja se nekoliko semafora i još nekoliko blokova kuća kasnije naglo povlači pred naletom neshvaćanja i pritajene panike. (Znači, ipak, drugi su bili u pravu.)
Automobil se zaustavlja i vrata se otvaraju. Laganim nukanjem da izađe van, lažnim oprosti i iskrenim suzama najmlađih, on ostaje stajati na cesti. Gledajući za automobilom koji se naglim skokom uključuje u promet i nestaje u koloni drugih automobila koji, krećući se prema suncu, nestaju put nepoznatog u lovu na godišnji odmor.
Sam, na vrućem asfaltu, uz nepoznate i ne baš previše dobrohotne i prijateljski nastrojene ljudi, iznenada svladan umorom, glađu i žeđom, te tugom što se kroz gustu dugu dlaku uvukla do samih kostiju. Beskrajno osamljen i gladan ljubavi onih za kojima je jedino, i unatoč svemu, ostalo mjesta u njegovom srcu osuđenom na vjernost.
I tako počinje još jedna ljetna avantura, a kraj joj se ne zna i nije na vidiku. Samoća i osjećaj bezvrijednosti hvataju u okove sve lijepe uspomene dok se sklanja od kotača pomahnitalih prometala i ubilačkih poriva divlje i neodgojene djece, a nagon za preživljavanjem tjera ga da ide dalje i ne gubi nadu. Tko zna, možda hladan kavez u šinteraju i nije tako loše rješenje u odnosu na ovo tumaranje vođeno prokletom zvijezdom, pa je u ovom trenutku i injekcija smrti više nalik injekciji spasa, dok vrelina ljeta isijava sa svih strana u napola opustjelom gradu.
A možda, kad i ovo ljeto prođe, u posljednji trenutak neko kroz suze nasmiješeno lice ponudi mu ruku spasa i produži život uz čistu zdjelicu dupkom ispunjenu finom hranom, koju će zahvalno, s cijenjenjem i polako uživati, znajući da ona neće vječno

Ako ovaj tekst u vama nije pobudio niti trak suosjećanja, pročitajte slijedeći nakon kojega nećete moći ostati ravnodušni.

Tragična priča o jazavčarki bez noge
U našem gradu Virovitici nedavno se na ulici pojavila jazavčarka bez jedne noge.
Podružnica udruge za zaštitu i prava životinja Prijatelji životinja u Virovitici, u suradnji s udrugom za zaštitu životinja 'Šapa' Virovitica, reagirala je na dojavu više građana o pronađenom psu. Nakon što smo pronašli psa utvrdili smo da se radi o socijaliziranoj dobroćudnoj kujici jazavčara kojoj je bila amputirana zadnja noga, ali je bila u dobrom zdravstvenom stanju i nije trpjela bolove. Dogovorili smo suradnju s gospođom Kim koja stanuje u ulici gdje se pas najčešće zadržavao da ga hrani i brine o njemu i krenuli u akciju pronalaženja udomitelja. U subotu, 24.6.2006. fotografirali smo psa i isti dan obavijestili medije te pozvali građane na udomljavanje. U Glasu Slavonije je u utorak, 27.6.2006. izašao članak o apelu kojeg smo poslali, a i na web stranici grada Virovitice se isto mogao pronaći članak o psu.
Na nesreću, jadnog psa, koji je očito prošao strahote u životu (amputacija i napuštanje od skrbnika), bez našeg znanja ulovilo je gradsko komunalno poduzeće 'Flora' i u ponedjeljak 26.6. odvelo u veterinarsku stanicu gdje ga je veterinar Moslavac eutanizirao.
Osim što su sav naš uloženi trud i novac bili uzaludni, 'Flora' je u tom postupku prekršila više zakona - Zakon o dobrobiti životinja, Zakon o veterinarstvu i Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje i higijenski servisi. Po Zakonu o dobrobiti životinja (članak 26., stavka 3.) higijenska služba dužna je pronađene životinje zbrinuti i tek nakon 30 držanja u higijenskom servisu životinja se smije usmrtiti. Zbog čestih dojava građana o nepravilnostima u radu i zbog osnovanih sumnji da 'Flora' krši zakone, udruga Prijatelji životinja najavljuje prijavu zbog počinjenih djela.
Prozivamo gradsku vlast jer upravo ona ima dužnost, prema Zakonu o veterinarstvu i Zakonu o dobrobiti životinja ali i prema etičkim načelima, riješiti problem napuštenih životinja u gradu na human način - organiziranjem izgradnje skloništa za napuštene životinje i financiranjem programa kastracije, a ne financiranjem poduzeća koje skuplja napuštene životinje s ceste kako bi ih odmah dalo ubiti.
Za nesretnu jazavčarku uspjeli smo u srijedu 28.6.2006 pronaći udomitelja, ali prekasno!

Predsjednica podružnice udruge Prijatelji životinja Virovitica
Irina Flisar


...

Kako su pokusi na životinjama dosta popularni u današnjem svijetu, odlučila sam vam staviti malo slikica o mučenju životinja i vršenju pokusa nad njima. Kako kažu, slika vrijedi tisuće riječi, najprije slijede slike s mučenim psima, a nakon toga i na ostalim životinjama. Svi vi koji to podržavate, uživajte!

























I to je bio moj post posvećen svim jadnim životinjama zbog kojih je ovaj dan i stvoren. Volite svog ljubimca, pružite mu miran dom i uvijek se rađe odlučite za udomljavanje nekog psa iz azila ili čak s ulice jer čistokrvne pse nitko ne prepušta sudbi ulice.



Post je objavljen 30.09.2007. u 11:52 sati.