<.quoted{margin: 0;padding: 0px 10px 0px 10px;margin: 15px 0px 15px 0px;border-left: 6px solid black;border-right: 6px solid black;color:black;} -->

  rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

"Dogovori se krše,
povjerenje biva iznevjereno,
ali vjernost psa nadilazi sve granice"
Konrad Lorenz


Web Counter
Web Counter
...ljubitelja pasa

Ljudi imam banner



Image Hosted by ImageShack.us

Avatari na samoyede

Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us


Stranice na kojima možete pročitati i vidjeti slike o njima

WWW.LINROSASAMOYEDS.COM
WWW.SAMOYEDRESCUE.CO.UK
WWW.SAMOYEDCLUBVICTORIA.COM
WWW.FOSSATIRENATA.IT


Free Music

Free Music



Free Music

HaHa
I riječi pjesme u stilu

- Gwen Stefani Lyrics

OSOBNA ISKAZNICA

Druga imena: Samoyedskaja, Sammi
Skupina:Radni pas
Rodna država:Rusia
Godina priznanja pasmine: 1600. g.

SLAVNI SAMOYEDI

LAJKA-prvi pas u svemiru bio je samoyed

MIA-pas koji je primio čak 22 priznanja za spašavanje ljudi zatrpanih u snježnoj lavini bio je samoyed

LILLA I BOBY-prvi par pasa koji su imali svoje osobno vjenčanje bili su ni manje ni više nego samoyedi

ETAH-kuja koja je predvodila saonice Ronalda Amutschenna-prvog čovjeka na južnom polu, bila je asmine samoyed

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Tko sam ja?

Ime samojed dolazi od plemena Samoyed u Sjevernoj Rusiji i Sibiru. U južnim dijelovima tog područja taj narod je upotrebljavao bijele, crne i pse s smeđim flekama kao čuvare sobova; u sjevernim krajevima psi su bili potpuno bijeli, imali su blag temperament i koristili su ih kao lovačke pse i pse za vuču saonica. Psi su živjeli vrlo povezano s vlasnicima živeći s njima u istom šatoru i služeći vlasnicima za zagrijavanje.
Prvi europski istraživači tog područja opisivali su dugodlake bijele, crne i crno-bijele pse. Pustolov Took napisao je 1779. godine da Samojedi "upotrebljavaju svoje pse za vuču saonica .... i da nose odjeću od čupavog psećeg krzna". Trgovci krznom koji su putovali u Sibir radi samurovine doveli su u Englesku prve primjerke te pasmine. Godine 1889. Britanski zoolog Ernest Kilburn Scott je proveo tri mjeseca 1889. godine s pripadnicima plemena Samoyed. Vrativši se u Englesku donio je smeđe muško štene po imenu "Sabarka". Kasnije je uvezao kuju krem boje "Whitey Petchora" iz zapadnog dijela Urala i sniježno bijelog mužjaka "Musti" iz Sibira. Tih nekoliko pasa kao i drugi psi koje su donijeli istraživači su osnova za samojede kakve danas poznajemo na zapadu. Prvi standard samojeda je napisan u Engleskoj 1909. godine
U svoju prvu polarnu ekspediciju 1890. godine Fridtjof Nansen poveo je bijele i crno-bijele samojede. Kuja imenom "Etah" predvodila je zapregu norveškog istraživača Roalda Amundsena na njegovoj prvoj ekspediciji na Južni pol 1911. godine. Pasmina je rano ustanovljena i u Australiji, ubrzo nakon što je Scott poveo samojede u drugom pokušaju osvajanja Južnog pola.
Samo 12 pasa te pasmine dobilo je priznanje za utemeljenje pasmine samojeda kakve danas imamo. Većinu su doveli istraživači i engleski uzgajivači koji su putovali u te daleke krajeve.
U Sibiru odavna žive Samojedi koji se nazivaju Neneci. Točno geografsko porijeklo ove izuzetne pasmine su Urali i rijeka Jenssen. Tu je nastala ova auto- htona pasmina koja je stoljećima služila za vuču saonica. Godine 1889. istraživač Robert Scott donio je nekoliko primjeraka u Englesku. Tu je pasmina selekcionirana i proširila se po čitavom svijetu. FCI je prihvatilo engleski stan- dard. Samoyed je snažan, dinamičan, akti- van i vrlo živ pas visok od 46 do 53 cm., težak od 20 do 30 kg. Glava je snažna, klinasta, njuška crna ili smeđa, čeljusti snažne, oči tamne, kose duboko usađene. Uši su srednje veličine neznat- no zaobljenih vrhova i uspravno nošene. Rep je dug, obilno obrastao dlakom zavinut na leđima. Noge su Samoyeda vrlo čvrste i mišičave, a šape plosnate obrasle dlakom. Osobina po kojoj se Samoyed ističe je gusta ravna bijela dlaka, te donja poput vate gusta dlaka kola ga štiti od polarnih hladnoća, ali i od vrućine. Uz bijele samojede postoje još žućkasto- bijeli, žuti, crno-bijeli i smeđe-bijeli. Samoyed je miran pas, dostojanstven, poslušan, vjeran te privržen. Budući da je naviknut na život u čoporu ne ispol- javaju se uvijek sve te njegove vrline, no kada pripadne samo jednom gospo- daru i kada osjeti da je dio obitelji postaje najbolja, najveselija i najdruželjubivija životinja. To je pos za vuču saonica sa izrazito jakim prsnim košem. Sposoban je vući teške tovare na veliku udaljenost. Također se uspješno koristi kao lovac na tuljane i morževe, za čuvanje stada sobova i obranu osoba. U prošlosti kada su ljudi preživljavali od lova mužjaci su odlazili u lov sa muškarcima dok su žene ostajale u selu da bi sa ženkama branile djecu od vukova, medvjeda i ostalih napasnika. No sve te sposobnosti su sada daleko iza našeg vremena i Samoyed je postao pretežno kućni pas iako se u nekim dijelovima svijeta koristi za gore navedene aktivnosti. Samoyed je prijazan kućni pas i uživa simpatije u čitavom svijetu. Apsolutno nije zagrižljiv, rado se igra kako s djecom tako i s odraslima. To je vrlo čist pas. Jedina mana ovog velikog bijelog psa je da često laje i tuli poput foke. No kada se čovjek navikne može se lijepo popričati s njim. Idealan obrok sastojao bi se od 300 grama mesa i 150 grama riže i povrća. Budući da je Samoyed eskimski pas naviknut je na malo hrane pa i na gladovanje. Još jedna vrlina Samoyeda je da mu dlaka ostaje čista i bez pranja ali ju je potrebno dobro četkati, naročito ljeti kada se može zaraziti.


Osmjeh je krivulja koja sve izravnava.”
Phyllis Diller
Blještavo bijelo, dugo, gusto i meko krzno. Šiljasta crna njuška. Kitnjast i preko leđa prebačen rep. Tamne, malčice ukošene oči. Gordi, graciozan hod pritajene snage odaje biće koje je svjesno svoje ljepote. I kao suprotnost: širok “osmjeh” koji odaje veslu i jednostavnu narav, narav bića koje živi od danas do sutra i nada se da će taj period biti ispunjen sa što više igre. Vlasnici koji ga šeću često svjedoče o prilaženju potpunih stranaca privučenih i opčinjenih ovim psom. Jednom kad prođete rukom kroz krzno samojeda gotovi ste, nećete više moći prestati. A on će se potruditi da to iskoristi što bolje može. Tvrdoglav, ljubazan, izdržljiv, zaigran, svojeglav i duboko privržen… Sve je to samojed (Samoiedskaya Sobaka, Nenetskaya Laika), najljepši pas na svijetu.
Povijest pasmine
S porijeklom koje seže direktno do vučjih predaka samojed pripada jednoj od tri pasmine takozvanog pra-tipa (ostale dvije su sibirski haski i aljaški malamut). Ove pasmine su prve tri koje su se izdvojile od vučjeg pretka i počele živjeti s ljudima. Iako genetski jako sličan vuku, duga povijest suživota s ljudima promijenila je narav samojeda.
Ime pasmine potječe od naziva grupe sjevernih sibirskih plemena, Samoyed. Samoyedi su bili stočarski nomadi. Njihov život je bio usko povezan sa krdima sobova koja su uzgajali. Kao takvi, pse su koristili većinom za kontrolu i nadgledanje stada te za njegovu obranu od vukova i medvjeda. Manje su korišteni za vuču saonica jer su sobovi to činili efikasnije. Prema legendi, samojedi su bili prva vrsta pasa koja je imala ekskluzivno pravo spavanja u šatoru gospodara. Ovo nije dokazano, ali iz činjenice da narav ovih pasa odlikuje duboka privrženost prema svim ljudima (jednako prema poznatima i strancima), može se zaključiti da su imali neki poseban status jako dugo vremena koji ih je priviknuo da se prema ljudima ponašaju tako prijateljski. Nažalost, zaslugom revolucije u Rusiji počela je represija nomadskog načina života od strane države. Plemena Samoyeda su bila prisiljena odreći se svog načina života i “civilizirati” se. Ovo je imalo dvije važne posljedice. Kao prvo, uzgoj pasmine na tom području je smanjen. Kao drugo, zbog zatvorenosti režima, nije bilo moguće koristiti se znanjima o uzgoju ovih pasa onih ljudi koji su ga prvi uzgajali. Sve to skupa je dovelo do toga da nakon I. svjetskog rata nije bilo značajnijeg doprinosa pedigreu samojeda s područja njegove izvorne postojbine. Ono što znamo o samojedima i primjerci koje danas imamo potječu od malobrojnih primjeraka koji su doneseni u Europu u 19. st. bilo posredstvom polarnih istraživača koji su ih kupovali od Samoyeda na putu prema Arktiku, bilo posredstvom nekih drugih činioca i osoba.
Iako prvi pisani zapisi o samojedima potječu iz 1696. (Adam Brandt), prvi primjerci koji su službeno zabilježeni “južnije od Sibira” pojavili su se na Engleskom dvoru oko 1880 godine. Kći kraljice Viktorije, Aleksandra, udala se za Rusa, Czara Nicholasa II. Kako je njen brat, Princ od Walesa jako volio pse, ona mu je iz Rusije poslala nekoliko primjeraka od kojih su neki bili pasmine samojed. Bio je to kraljevski ulazak pasmine na područje Europe.
Vrlo brzo uslijedio je uvoz još nekoliko primjeraka koji su dokumentirani i registrirani (1889. Ernest Kilburn-Scott, “Sabarka”; 1893. nepoznati mornar, “Whitey Petchora”…). Prvi primjerci nisu bili potpuno bijeli. Prvi potpuno bijeli primjerak došao je iz zapadnog Sibira, a donio ga je i fotografirao 1894. kapetan Labourn Popham.
Kontrolirani i standardizirani uzgoj samojeda međutim nije počeo sve do polarnih ekspedicija. Polarni istraživači su nakon povratka donijeli još nekoliko primjeraka u Englesku, Norvešku, Novi Zeland i Australiju. (Ekspedicije Nansena, Amundsena, Jacksona i Shackletona) . Iz Amundsenove ekspedicije ostao je slavan samojed Etah, predvodnik čopora koji je prvi došao do Južnog Pola.
Ključan trenutak za početak kontroliranog i sustavnog uzgoja bio je posjet bračnog para Kilburn-Scott zoološkom vrtu u Sydneyu. Tamo su pronašli primjerak izložen u istom kavezu s dva tigra (!!) te ga uspjeli otkupiti i dovesti u Englesku. Nazvali su ga “Antarctic Buck”. S ovim psom i još nekoliko primjeraka koje su posjedovali od prije počinje povijest sustavnog uzgoja samojeda u Europi. Killburn-Scott su definirali karakteristike koje odlikuju pasminu (tzv. uzgajivački standard) i započeli sa sustavnim uzgojem. Zanimljivo je da u standardu koji su sastavili postoji stavka koja kaže: “sve boje su dozvoljene; preferirana je bijela”. Iako međunarodna kinološka organizacija i danas priznaje tu stavku (psi kremastim nijansama imaju pravo nastupati na izložbama) teško je da ćete takve samojede doista i vidjeti.
Karakteristike
Samojed je pun suprotnosti. s jedne strane veseo i ljubazan, s druge jako tvrdoglav. Inteligentni su i poslušni ali ne i ropski odani. Zaigrani, privrženi, oprezni… Ovo su psi s kojima vam nikada neće biti dosadno. Uživaju biti blizu ljudi, biti maženi i u centru pažnje… Pri tome ne pitaju tko ih mazi: vlasnik ili potpuni stranac, glavno da su u središtu pažnje. Ne mogu podnjeti da ih se ignorira ili da nemaju društvo u igri. Pri tome nisu napasni i zamorni: nemojte misliti da će vas moliti za pažnju poput nekih drugih pasmina, otići će potražiti je negdje drugdje. Ono što je pak vjerojatnije, ispoljit će neku vrstu delikventnog ponašanja. Samojed koji je ostavljen da bude sam može učiniti dojmljivu količinu štete. Ne iz ljutnje nego iz čiste dosade. Ovo je usko vezano uz povijest pasmine: navikli su da budu aktivni dio života zajednice; zahtijevaju od vlasnika da ih tretira kao ravnopravne sudionike u svakodnevnim aktivnostima.
Ekstremno prijateljska narav čini ih izrazio lošim psima čuvarima, ali zato su nenadmašni kao ljubimci. Jako su zaigrani i tu karakteristiku zadržavaju do duboke starosti. Vole djecu, a slažu se i s drugim psima. Kako su kroz dugo vremensko razdoblje korišteni kao stočarski psi imaju instinktivnu potrebu premještati i usmjeravati djecu kad se igraju s njima. Također, isti taj instinkt ih tjera da natjeravaju sve pokretne “mete” koje ugledaju. Stoga ih, ako će se nalaziti u takvom okruženju, treba odmalena navikavati na mačke, perad, zamorce isl.

Druga važna stavka u naravi ove pasmine je tvrdoglavost. Mogu biti i najčešće jesu jako samovoljni te slabo reagiraju na repetitivne tehnike podučavanja. Treniranje samojeda zahtjeva veliku dozu strpljenja i posebne, dinamične tehnike podučavanja. Drugim riječima, ovim psima je vrlo lako “dosaditi”. Naravno, unatoč ovim karakteristikama, samojedi se mogu sasvim dobro istrenirati, samo zahtjevaju drugačiji pristup. Onog trenutka kad trening postane igra, možete od samojeda očekivati velike rezultate.
Gore navedene karakteristike mogu se činiti negativnima. Međutim, one se ispoljavaju samo ako od svog samojeda očekujete da će biti zadovoljan s jednom šetnjom oko kvarta dnevno, a ostatak dana da će si sam pronaći zanimaciju. To je pogrešno. Oni vole ljude i ne mogu bez njih. To ne znači da morate pretrčati 20 km dnevno s njim. Činjenica jest da samojed voli aktivan život na otvorenim prostorima i da mu je draga fizička aktivnost. Međutim, postoji nešto što mu je još potrebnije. Morate mu dopustiti da vam bude blizu što više. Puno tapšanja, maženja, igre… Ali najviše mu treba osjećaj da i on sudjeluje u onom što trenutno radite. Pod takvim tretmanom do izražaja dolazi njegova vesela narav i zaigranost. I pod takvim tretmanom, kroz igru, dobiva svu fizičku aktivnost koja mu treba.
A čemu može poslužiti ta igračka?
Ono što najviše čudi uzgajivače je koliko je ovaj pas svestran. Često je slučaj da pasmina postiže najbolje rezultate u samo jednoj kategoriji testova. Ne i ovo čudo.
Unatoč svojoj prevrtljivoj i tvrdoglavoj naravi, samojedi postižu jako dobre rezultate na testovima poslušnosti. Dreseri doduše priznaju da su za postizanje takvih rezultata oni samo morali prvo proći “testove strpljivosti” koje im je pas nametnuo…
S druge strane, a i s puno manje truda, samojedi prolaze različite testove izdržljivosti. Tu, poput svih pasmina pra-tipa, briljiraju. Samojedi su, unatoč tome kako izgledaju, prije svega snažni psi. Kako nikad nisu uzgajani striktno za vuču saonica, nedostaje im brzina koju imaju pasmine uzgojene isključivo za tu svrhu (aljaški malamut npr.). S druge strane, njihova snaga i izdržljivost te nadasve vesela priroda koju je teško pokolebati, pokazuju se presudnima na teškim i neugaženim stazama, ili na stazama s raskvašenim snijegom.
I naravno, tu je prirodni instinkt za kontrolu stada. Uz malo treninga, na ovim testovima postižu nevjerojatne rezultate.
Sve nabrojano nekome tko živi na našim lijepim prostorima vjerojatno ne znači mnogo. No, ima i tome lijeka. Meni najdraži primjer je priča o tome da ljudi dlaku (koje u razdoblju linjanja ima mnogo) predu i od nje pletu razne odjevne predmete. Navodno čak i u Zagrebu postoji netko tko to radi. Također, urbana legenda kaže da neto od te dlake izrađuje jastuke. Živi bili pa vidili, ja još uvijek radije ležim na živom samojedu…
Ono što je prava svrha i pravi razlog zašto bi netko htio imati ovakvog psa tek slijedi…
OK, a sad za stvarno…
Da bismo došli do prave koristi od Samojeda i do činjenice koja čini ovu pasminu tako dragocjenom moramo se malo vratiti na početak priče. Pogledajmo malo okoliš kojem su živjeli drevni nomadi krajnjeg sjevera euroazije…
Sibirska tundra. Nepregledna, smrznuta ravnica. Arktička hladnoća, slabi i teško dostupni izvori hrane, konstanta seoba, vjetar koji doslovno sleđuje sve što se kreće, gotovo pola godine bez sunčeve svjetlosti… Praznina u kojoj se gubi svaki značaj ljudske jedinke… Okoliš koji čovjeku ulijeva osjećaj da ne pripada tamo i da nikada neće pripadati… Visoka stopa suicida zabilježena među nekim grupacijama pridošlica u tundru naseljenih pod pritiskom sovjetske vlade postaje prilično razumljiva ako se zamisli (ili barem pokuša zamisliti) taj okoliš.
U takvoj okolini ljudska je psiha izložena konstantnom i nemilosrdnom napadu. Drevni Samoyedi su to morali osjećati. A sada zamislim da u tom okolišu imate biće nevjerojatne, graciozne ljepote i šarma. Zamislite da to biće još k tome ima veselu narav neopterećenu bilo kakvim brigama. Bilo vani svjetlo ili tama, bilo vani +10 ili -40 stupnjeva, to biće se svejedno smiješi. A uz to nije lakomisleno, uživa raditi s vama i traži od vas da ga uključite u svoje aktivnost. I smije se… cijelo vrijeme se smije… Samoyedi su bili mudar narod. Shvatili su da za uspješno preživljavanje nije dovoljno imati društvo vrijednog i izdržljivog psa. Bilo je potrebno uzgojiti psa koji će uz sve to biti i lijep i pun volje za životom.
Ne živimo svi u tundri. No ponekad se tako osjećamo. Najveća korist od samojeda je estetska i psihološka (što se na kraju svodi na ovu drugu). Njegova konstantna želja za igrom, duboka privrženost i konstantan osmjeh… To je na kraju ono što stvara nevolje vlasnicima kad ga šeću po kvartu. Samojedi ne razlikuju ljude… Oni ih jednostavno vole…

AKO VAS ZANIMAJU SAMOJEDI...

KNJIGE

Image Hosted by ImageShack.us

Autor- Renata Fossati

Image Hosted by ImageShack.us

Autor- Renata Fossati

Image Hosted by ImageShack.us

Autori- Robert H. & Dolly Ward

Image Hosted by ImageShack.us

Autor- Pam Taylor

Image Hosted by ImageShack.us

Autor- Salvador Gomez uz pomoć Renate Fossati



Cursors

nedjelja, 30.09.2007.

SVJETSKI DAN ZAŠTITE ŽIVOTINJA

Za par dana doći će Svjetski dan zaštite životinja, točnije 4. listopada, i zato sam odlučila ovaj post posvetiti mučenim psima. Iako ovaj dan vrijedi za sve mučene i ugrožene životinje, budući da je ovo blog o psima, točnije samojedima, napisat ću malu iznimku, samo za ovaj dan. Biti će tu materijala za čitanje i to dobrog. Još više toga i o drugim životinjama naći ćete na stranicama prijatelja životinja(www.prijatelji-zivotinja.hr) Pa je obavezno posjetite.

Najprije nešto o napuštanju pasa i mačaka:

Napuštanje pasa i mačaka zlokobni je virus koji se diljem svijeta poput epidemije širi tijekom cijele godine, no osobito u vrijeme godišnjih odmora. Stotine tisuća pasa i mačaka, do tada ravnopravnih članova obitelji, ostaju bez svojega doma. Većina njih skonča svoj život pod kotačima automobila, zatučena uslijed zlostavljanja ili u šinterajima u kojima ih čeka smrt injekcijom. Vrlo mali broj napuštenih pasa i mačaka pronađe novi dom.
Kako bi se stalo toj pošasti na kraj i lice okrutnosti zamijenilo licem samilosti i razumijevanja, svi mi moramo postati svjesni činjenice da životinje nisu igračke, da je nabava životinje jednako odgovoran korak kao i osnivanje obitelji, jer su životinje osjećajna bića te će u nama kad ih jednom udomimo gledati roditelja i prijatelja te se uz nas vezati sponom koju jedino smrt može prekinuti.
A sada priča jedne kujice koja je doživjela gore navedenu sudbinu:

Zvuči toliko nestvarno, gotovo zastrašujuće, da se već nakon nepunih godinu dana, još jednom obistinjuju njegove najcrnje slutnje od kojih zazire već dvije godine. Prijatelji su ga upozoravali da je to samo pitanje vremena kada će se njegovi obožavani gospodari poigrati njegovim osjećajima i reći mu zbogom. Znao je da su godišnji odmori najidealnije prilike za ovakve rastanke, kad te iz toplih njedara obitelji istrgnu i naprosto bace na ulicu. No isto je tako znao da ta divna obitelj s dvoje prekrasne male djece koju je svim svojim bićem obožavao i kojima je svaki zajednički trenutak ispunjavao zahvalnošću, vjernošću i odanošću; to četvoro ljudi koji su savršeno razumjeli sve njegove potrebe i želje i bili mu više od vlasnika - prava obitelj i prijatelji u nedostatku vlastite obitelji - oca kojega nikad nije upoznao i majke od koje su ga otrgnuli dok je još učio hodati, nisu bili takvi ljudi. Već dva godišnja odmora koračao je pun straha i strepnji oko ruba omče neizvjesnosti, i ništa se nije dogodilo. Već dva godišnja odmora ... i njegovi su mu vlasnici ostali vjerni i odani, kao rijetko koji.
A onda su se sva godišnja doba kao začarana još jednom izmijenila, i opet je došlo ljeto. Najljepše i najokrutnije godišnje doba počelo je disati novim strahom i strepnjom od vrtoglavo se približavajućih godišnjih odmora. Odmora, koji će ovoga puta ipak biti nešto drugačiji, zauvijek mu promijenivši život.
Sve pripreme su pri kraju, sve je za plažu već odavno kupljeno, sve je za odmor tu i spremno za pokret. Uz obećavajuću idilu vrućih stijena i sitnog peckajućeg pijeska, paklenog sunca i plavog mora što uz kockice leda u osvježavajućim pićima i kalorijama bogate sladolede hladi tijelo i krijepi dušu, jedino se on ne uklapa. Taj četveronožni problem guste dlake koji je ostao jedina mrlja na brižljivo isplaniranom kalendaru. Donedavno najdraži član obitelji, s nekoliko zalazaka sunca ipak se na kraju pretvorio u neriješivi problem, pretežak teret.
Dječakov krevet na kojem je kriomice, da ga roditelji ne vide, znao provesti brojne noći večeras ni približno nije bio tako udoban i mekan. A hrana je ostala netaknuta u besprijekorno čistoj zdjelici dok je zora polako rudila neugodnom spoznajom ...
Uz veliku strku i neshvatljivu žurbu automobil se puni do maksimuma, zatvaraju se prozori, provjerava je li plin ostao negdje goriti, a potom se zaključavaju i ulazna vrata. No nekim se čudim još jedno, doduše malo i krajnje skučeno mjesto, pronalazi u autu i pali iskru nade što se rasplamsala mahnitim gibanjem repa i nezaustavljivim lizanjem ruku i lica svojih vlasnika u znak čiste i naivne zahvalnosti. Koja se nekoliko semafora i još nekoliko blokova kuća kasnije naglo povlači pred naletom neshvaćanja i pritajene panike. (Znači, ipak, drugi su bili u pravu.)
Automobil se zaustavlja i vrata se otvaraju. Laganim nukanjem da izađe van, lažnim oprosti i iskrenim suzama najmlađih, on ostaje stajati na cesti. Gledajući za automobilom koji se naglim skokom uključuje u promet i nestaje u koloni drugih automobila koji, krećući se prema suncu, nestaju put nepoznatog u lovu na godišnji odmor.
Sam, na vrućem asfaltu, uz nepoznate i ne baš previše dobrohotne i prijateljski nastrojene ljudi, iznenada svladan umorom, glađu i žeđom, te tugom što se kroz gustu dugu dlaku uvukla do samih kostiju. Beskrajno osamljen i gladan ljubavi onih za kojima je jedino, i unatoč svemu, ostalo mjesta u njegovom srcu osuđenom na vjernost.
I tako počinje još jedna ljetna avantura, a kraj joj se ne zna i nije na vidiku. Samoća i osjećaj bezvrijednosti hvataju u okove sve lijepe uspomene dok se sklanja od kotača pomahnitalih prometala i ubilačkih poriva divlje i neodgojene djece, a nagon za preživljavanjem tjera ga da ide dalje i ne gubi nadu. Tko zna, možda hladan kavez u šinteraju i nije tako loše rješenje u odnosu na ovo tumaranje vođeno prokletom zvijezdom, pa je u ovom trenutku i injekcija smrti više nalik injekciji spasa, dok vrelina ljeta isijava sa svih strana u napola opustjelom gradu.
A možda, kad i ovo ljeto prođe, u posljednji trenutak neko kroz suze nasmiješeno lice ponudi mu ruku spasa i produži život uz čistu zdjelicu dupkom ispunjenu finom hranom, koju će zahvalno, s cijenjenjem i polako uživati, znajući da ona neće vječno


Ako ovaj tekst u vama nije pobudio niti trak suosjećanja, pročitajte slijedeći nakon kojega nećete moći ostati ravnodušni.

Tragična priča o jazavčarki bez noge
U našem gradu Virovitici nedavno se na ulici pojavila jazavčarka bez jedne noge.
Podružnica udruge za zaštitu i prava životinja Prijatelji životinja u Virovitici, u suradnji s udrugom za zaštitu životinja 'Šapa' Virovitica, reagirala je na dojavu više građana o pronađenom psu. Nakon što smo pronašli psa utvrdili smo da se radi o socijaliziranoj dobroćudnoj kujici jazavčara kojoj je bila amputirana zadnja noga, ali je bila u dobrom zdravstvenom stanju i nije trpjela bolove. Dogovorili smo suradnju s gospođom Kim koja stanuje u ulici gdje se pas najčešće zadržavao da ga hrani i brine o njemu i krenuli u akciju pronalaženja udomitelja. U subotu, 24.6.2006. fotografirali smo psa i isti dan obavijestili medije te pozvali građane na udomljavanje. U Glasu Slavonije je u utorak, 27.6.2006. izašao članak o apelu kojeg smo poslali, a i na web stranici grada Virovitice se isto mogao pronaći članak o psu.
Na nesreću, jadnog psa, koji je očito prošao strahote u životu (amputacija i napuštanje od skrbnika), bez našeg znanja ulovilo je gradsko komunalno poduzeće 'Flora' i u ponedjeljak 26.6. odvelo u veterinarsku stanicu gdje ga je veterinar Moslavac eutanizirao.
Osim što su sav naš uloženi trud i novac bili uzaludni, 'Flora' je u tom postupku prekršila više zakona - Zakon o dobrobiti životinja, Zakon o veterinarstvu i Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje i higijenski servisi. Po Zakonu o dobrobiti životinja (članak 26., stavka 3.) higijenska služba dužna je pronađene životinje zbrinuti i tek nakon 30 držanja u higijenskom servisu životinja se smije usmrtiti. Zbog čestih dojava građana o nepravilnostima u radu i zbog osnovanih sumnji da 'Flora' krši zakone, udruga Prijatelji životinja najavljuje prijavu zbog počinjenih djela.
Prozivamo gradsku vlast jer upravo ona ima dužnost, prema Zakonu o veterinarstvu i Zakonu o dobrobiti životinja ali i prema etičkim načelima, riješiti problem napuštenih životinja u gradu na human način - organiziranjem izgradnje skloništa za napuštene životinje i financiranjem programa kastracije, a ne financiranjem poduzeća koje skuplja napuštene životinje s ceste kako bi ih odmah dalo ubiti.
Za nesretnu jazavčarku uspjeli smo u srijedu 28.6.2006 pronaći udomitelja, ali prekasno!

Predsjednica podružnice udruge Prijatelji životinja Virovitica
Irina Flisar

Image and video hosting by TinyPic
...

Kako su pokusi na životinjama dosta popularni u današnjem svijetu, odlučila sam vam staviti malo slikica o mučenju životinja i vršenju pokusa nad njima. Kako kažu, slika vrijedi tisuće riječi, najprije slijede slike s mučenim psima, a nakon toga i na ostalim životinjama. Svi vi koji to podržavate, uživajte!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

I to je bio moj post posvećen svim jadnim životinjama zbog kojih je ovaj dan i stvoren. Volite svog ljubimca, pružite mu miran dom i uvijek se rađe odlučite za udomljavanje nekog psa iz azila ili čak s ulice jer čistokrvne pse nitko ne prepušta sudbi ulice.

- 11:52 - Zalaj (52) - Vau za print... - Vau do ovog posta


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.