Novine su moćan medij. Strašno utječu na javno mišljenje. Sposobni su potaknuti na rat i huškati ljude (Pulitzer i Hearst tijekom Španjolsko-američkog rata ili naši mediji tijekom Domovinskog). Novinari su sposobni na sve - vadit će riječi iz konteksta, klevetati, savijati istinu, pa čak i izmišljati. Kada dobiju poticaj političara i moćnika, nema im granica.
U zadnje vrijeme, "neke" televizije (čitaj Nova TV) i "neke" novine (čitaj 24 sata) prodaju svoj program senzacionalističkim pristupom događajima koji spadaju u Crnu kroniku. Iskorištavaju ljudsku tragediju u svoju korist. Iskreno, meni se to gadi. Posebno mi je ostala u pamćenju scena kada policija vadi tijelo utopljenog mladića iz rijeke, a jedna djevojka na obali doslovno vrišti. Ili snimka s pogreba neke, prerano umrle, osobe. Pa dajte molim vas. Takve stvari mi totalno sjebu cijeli dan. Najgora stvar je što te vijesti ubace zajedno s vijestima poput "Novi stanari u Big Brother kući", "Paris Hilton ide u zatvor", ili "Neki seljačina ponovo oplodio debelu Brtiney Spears". Dakle nečija smrt, jad i tuga su jednako važne vijesti kao i najnoviji ispad gadnog, ženskog Bigfoota (Paris Hilton). Zbilja mi se povraća. Pa to su ljudi, stvarne osobe, sa snovima, osjećajima, prijateljima, ženama, djevojkama. Bili su sretni, tužni, zaljubljeni. Mogli su biti puno više, ali su prerano i tragično izgubili život.
Trenutačno je 'popularno' pričati o mladim vatrogascima, koji su jebeno besmisleno izgubili život. Svi mediji blebeću o njima. Tko je kriv? Tko nije? Kako? Što? Gdje? Stoje im slike na naslovnoj stranici, odmah do neke sisate 'slavne' cure, koja manjak talenta nadoknađuje viškom dobro plaćenih sisa. Pa onda doniranje novca obiteljima stradalih vatrogasaca. Ma, jebemu mamicu, koji to novac, koje te tisuće, milijuni, MILIJARDE, mogu vratiti barem jedan izgubljen život?
Zgadili su mi se mediji, propaganda, vijesti, sve. Nije ni potrebno pročitati vijesti, dovoljno je znati njihovu temu i sam razlog objave i odmah postaje jasno da je svijet otišao duboko u kurac. Nema nam više spasa. Prešli smo point of no return i krećemo se prema bezdanu velikom brzinom, ne kao pojedinci, nego kao kolektiv. Stoga možemo vidjeti utjehu u tome da smo svi u ovim govnima zajedno.
Jebiga...
Post je objavljen 22.09.2007. u 21:40 sati.