Marketing
Sv. Vid, Pag, mi versus Slovenci
Treći osvojeni vrh prošli vikend bio je onaj paški - Sv. Vid. Impresionirana sam Pagom. Otok je fantastičan. Onaj nenaseljeni dio. Kako do vrha? Lako jer su markacije odlične. Jedini maaali problem možete imati kad budete tražili skretanje s glavne ceste (dakle, tu prvu markaciju).
Ali zato imate mene, hehe...
Dakle, krenimo redom. Prvo tražite mjesto Kolan.
Zapravo tražite ovu vrlo oštru okuku kod Kolana. Mi smo dolazili iz smjera grada Paga, tako da smo prije ulaska u Kolan skrenuli na poljski put točno na toj oštroj okuci. Ima i mala okrugla markacija. Evo detaljnija mapa. Točno kod te jako oštre okuke vi silazite na poljski put.
Ovu sam gore kartu sama crtala. 
Vidite kako otprilike ide staza do vrha.
Čim skrenete na taj poljski put dočekat će vas veliki kamen s oznakom za vrh.
Nakon nekih 10-ak minuta hoda, proći ćete direktno kroz roj pčela, a i vidjet ćete pčelinjake sa strane. Ajme, kako sam tiho i usukano s rukama na licu prošla. Pssst... bez naglih pokreta i s bijelom zastavicom. Prošli smo bez ozljeda.
Staza je, inače, super markirana. Ako nemate gojzerice, razderat ćete obuću na ovom oštrom kamenju. Stvanro, ako niste koncentrirani, lako se potepete- Ovako je (i još gore) do vrha. Vrlo oštro kamenje, gusto raspoređeno po zemlji, hehe...
U jednom trenutku skrećete lijevo...
I onda udri u brdo. Do te točke ste hodali relativno ravno, a sad malčice u brdo.
Konačno, u daljini se vidi vrh...
A pogledajte tek ova kamena brdašca...
Meni netko rekao da se ta brdašca prave u spomen na (stradale) planinare. I ja tu i tamo stavila kamenčić, još druge tjerala da to isto rade. I meni ti isti pričaju kako to nije točno, to moje pojašnjenje, koje sam pročitala tu na blogu ili na forumu... i stvarno je na kraju ispalo da nisam bila u pravu, jer su ova brdašca za markiranje puta, kao alternativno markiranje boji... jer nemoguće da bi netko baš ovoliko brdašaca za posvetu napravio... 
U jednom trenutku, Slovenci prihajaju! Nađite ih na fotki, hehe...
Tj. tada još nismo znali čiji su, ali su napredovali užasno brzo. Gotovo nevjerojatno. U koloni. Prvi je jako vukao, drugi je kaskao, a treći, najmanji, je jedva stizao. Kasnije smo skužili da su to tata, tatin prijatelj i sin. A za sina nije bilo milosti. Ne znam kako su samo mogli tako brzo hodati. Onda su mi objasnili kako mogu brže hodati, što trebam raditi i uspjelo mi je, ali morala sam bit full koncentrirana, gledat pažljivo svaki korak... čim bi se malo opustila skoro bih poletjela. U jednom trenutku sam se tako zatepla da sam bila uvjerena da ću razderati dlanove, trup, koljena, potkoljenice, sve... ne znam kako sam se uspjela spasiti pada i sigurnog razbijanja po tom špicastom i oštrom kamenju... to me trglo da sam usporila i full koncentrirano dalje nastavila.
Zanimljivo, ti Slovenci su sva trojica imali neke niske kožne cipele, onak' patkaste, što ja, zapravo, i volim... slatke šuze... to su valjda isto neke planinarske... meni bi to bilo žao po kamenju hehe... još uvijek sam impresionirana kojom brzinom su se i kako vješto kretali...
E da, pita tip nas odakle smo i sad da ne navodimo tko je odakle, ja presječem i kažem kratko "Osijek", a on kaže "Gospić" 
ja, rekoh, "ne, ne Gospić, O-si-jek"... a on na to s olakašnjem "aaa, pa mi smo si onda blizu, mi smo iz Kamnika". Nda... 
No, da se mi vratimo na vrh... dođosmo gore, sve fino uredno... nema šta! Bravo za PD Željezničar.
Zanimljivo, gore su čak dva skloništa. Jedno vidljivo i drugo malo skrovitije. Ovo prvo smo vidjeli već na pola puta do vrha. Drugo je spušteno par metara niže, s druge strane vrha.
Ovo je to drugo sklonište:
Nisam sigurna da bih se usudila unutra ući. Da ne shvatite krivo, divno mi je da si je netko dao truda i to napravio. No, da nešto puše tako jako da trebam zaklon, bojala bih se da mi nešto ne padne na glavu. Izgleda jako lijepo, tako je dobro uklopljeno u prirodu. Ma, svaka čast!
Žig je na svom mjestu, upisna knjiga s puno prostora za upisati se, također. Vidi se da se vodi računa o usponu i vrhu.
Pogled s vrha odličan. Evo "val" kojeg sam pročitala na Vinčijevom blogu.
Još malo pogleda za kraj...
Sljedeći post općenito o Pagu, a za kraj post-Zrće! 
| Vrh: 349m Markacije: Prefine, guste, sočne. Osim nacrtanih, ima i kamenitih u piramidu. Žig: Uzidani. Ima i fina upisna knjiga. Vrijeme do vrha: Jedno sat vremena. Temperatura: Toplo s vjetrićem taman kako treba biti. Opasnosti: Sve je puno kamenja, noge lete na sve strane. Koncentrirano hodati. Životinje: Pčele na radnom zadatku već na samom početku puta. Vidikovac: Lijepo. Sve u svemu: Nije teško za popeti se, pogled lijep. Pag je kao otok prekrasan. Definitivno za posjetiti više puta (ne vrh, nego otok hehe). |
Post je objavljen 19.09.2007. u 14:06 sati.