Pregled posta

neki mix iz mojeg uma (...kad vam počne ić na živce, sam prekinite čitat...al ja sam to morala napisat...moram počet pisat dnevnik)

oko mene je sve puno ljudi koji jedno pričaju, drugo rade, a ko zna šta misle. svi pričaju tolko da nekaj pričaju i ne kuže da bi oni koji to slušaju mogli to "primit na znanje" ko da ovi to fkt misle. i zato se sve češće ponavlja fraza iz zabranjene ljubavi: nisam tako mislila... ma ko ti kriv, ak nemaš kaj za reć, nemoj to ni pričat.
npr. zadnjih nekoliko puta na klupicama kšf, zajedno sa mnom, pričale kak je u rdš-u za bivše osmaše sve dosadnije (osim ovih kaj su već odavno u srednjoj, a svako malo su vani u kvartu, oni su posebna priča) al bitno da i dalje dolaze tam iako većinu tog vremena sjedimo na nekoj klupici tam, slušamo pjesme s moba i deremo se susjednoj klupici da ugasi cajke... al onda dan poslije se opet počne s nekim izljevima emocija u kojima je osnovna fraza: svi zajedno. mislim, i meni je žao kaj se više nećemo neš previše viđat s ljudima iz kvarta pa svi oćemo što više bit zajedno još dok fkt ne počne škola, al taj "izlazak u kvart" se ugl svodi na nas 4 (koje se btw gledamo u školi 7 sati svaki dan, a neki od nas i svaki vikend na plesu), maybe još koja cura i joža se pojavi s vremenom na vrijeme. i onda odlučimo ić doma, pa se ove opraštaju 10 min pa onda moramo šprintat doma da bi neki od nas stigli doma na vrijeme...i to se ponavlja negdi od ljeta prije 8.raz. fkt me privlači van...pogotovo petkom kad pol svijeta bulji u big brother...
btw inspirirale su me petrine priče o tzv. odvajanju koje je potpuno normalno, prirodno i očekivano jer nije prirodno ni zdravo za psihu (al fakat) da se cijeli život zaglavi u istom društvu.
vjerojatno sam jedina koja ovo piše, al sigurno ih ima koji misle tak.
al doro, ko voli, nek izvoli


prošli vikend bijah na selu na nekom izletiću...i to je bio živi smijeh. tam su bile još 2 cure about my age isto iz zg-a. ugl mi odemo malo istraživat "tajne prirode" - to me podsjećalo na ono iz harry pottera kad su njih troje (ko nas tri) istraživali po onoj tam šumi - i onda skužimo da su nas cijelo vrijeme gledali neki seljaci koji tam žive i smijali se kad smo mi trčale 2 km svaki put kad smo vidle nekog kukca...a bilo ih je...

sutra konačno nakon dugog vremena idemo van, u neki još neidentificirani klub (vjerojatno stros). ove god nam je čak i trening u dobro vrijeme pa ne moramo šprintat doma i onda se vraćat u centar opet...ipak smo mi sad napredna grupa
bile smo prošli vikend i super nam je tam. konačno baš ono kaj oćemo.

meni je u drugoj, točnije u našem razredu - 1.f - sasvim ok (još kad vidim ostale razrede tam)... briem da nećemo bit tolko disfunkcionalni ko naš raz u osnovnoj...ono...sa svima se može pričat bez da se posvađa, i tak. i 6-7 ljudi je iz m.j. zagorke u dubravi i nas 4 iz rdš-a. a u haninom raz je svaki drugi iz i.g.kovačića, šalata.
al, kao i uvijek, ima onih koji neće niš pričat ni kad im neko priđe... što me podsjetilo na epizodu oth-a dns. bila je neka depresivna epizoda o nekom liku koji je prošvercao pištolj u školu i držao ih nekoliko ko taoce i to jer ga tzv. "popularni ljudi" nisu fermali ni pol posto. ili možda zato kaj su bili best frendovi prije neg što su ovi postali popularni, a on nije uspio jer je bio debeo. i tak su zaboravili da on postoji, i lik se gutao tablete, niko nije ni skužio da ga nea u školi... i tak je prolupao... ugl oću reć kak je u americi ta popularnost u srednjoj u centru svijeta ("cheerleadersice i košarkaši su svetinja"), i to se sve više širi u hrvatskoj...

profesori su nam, onak, podnošljivi, moglo bi se reć...eventualno (džizs, otkud mi ta riječ) mat i kem, al tu mi nema pomoći...
inače, iz inicijalnog iz mat smo dobile 1, kao i 90% razreda...a ira 2 - geek!

btw žena iz geopisa je a little bit nabrijana i reži na svakog ko joj se obrati i zapisala me za redara i sljedeći tjedan...

debilno je kaj uvijek dođemo il pol sata ranije pa zujimo oko šk (i padamo u nesvijest kad vidimo kolko ćemo trčat na tzk-u) i čekamo da dođe neko iz raz ili dođemo u 8:00, što je problem, s obzirom na to da smo na drugom katu

al sve u svemu je sasvim ok.


e taj big brother
ove god su posebno dosadni, meni je najbolja bila prva sezona. A dizajn interijera, i u kući i u studiju, im je najružniji do sad. valjda je jedino pravilo bilo: sam da se blješti.

i za kraj - poslušajte ovo, lik doro svira:
moja naj pjesma u klavir verziji
ta pjesma mi ne izlazi iz glave, al nisam neka opaka feministica...da ne bi bilo...
i ovo je dobro:
don't matter (akon) u klavir verziji

hana, pozdravlja te duje...baš sam gledala slike s mora...

poduži je ovo post


by: marina



Post je objavljen 14.09.2007. u 20:31 sati.