Zbigniew Herbert
Poruka Gospodina Cogito
Idi kamo su otišli oni u mračnu zemlju
po zlatno runo ništavila tvoju posljednju nagradu
idi uspravan među onima što su na koljenima
među leđima okrenutima i srušenima u prašinu
spašen si ne zato da bi živio
imaš malo vremena trebaš svjedočiti
budi hrabar kad razum obmanjuje budi hrabar
u posljednjem računu jedino to se broji
a tvoj nemoćni Gnjev neka bude poput mora
kad god začuješ glas poniženih i isprebijanih
neka te ne napušta tvoj brat Prijezir
prema izdajnicima krvnicima kukavicama – oni će pobijediti
doći će na tvoj pogreb i s olakšanjem baciti zemlju
a potkornjak će napisati tvoj uljepšani životopis
i ne praštaj uistinu nije u tvojoj moći
praštati u ime onih koji su izdani u svitanje
ipak se čuvaj nepotrebnog ponosa
gledaj u zrcalu svoje luđačko lice
ponavljaj: pozvali su me – zar nije bilo boljih
čuvaj se oholosti srca voli jutarnji izvor
pticu nepoznatog imena zimski hrast
svjetlo na zidu sjaj neba
njima nije potreban tvoj topli dah
postoje da bi govorili: nitko te neće utješiti
pazi – kad svjetlost na gorama daje znak – ustani i idi
sve dok krv u grudima okreće tvoju mračnu zvijezdu
ponavljaj stare čarobne riječi čovječanstva basne i legende
jer tako ćeš steći dobro koje nećeš steći
ponavljaj velike riječi uporno ih ponavljaj
kao oni što su išli kroz pustinju i nestajali u pijesku
a za to će te nagraditi onime što imaju pod rukom
pljuskom smijeha s ubojstvom na smetljištu
idi jer samo ćeš tako biti primljen u društvo hladnih lubanja
u društvo svojih predaka: Gilgameša Hektora Rolanda
branitelja kraljevstva bez kraja i grada pepela
Budi vjeran Idi
Post je objavljen 12.09.2007. u 13:22 sati.