Imam dvije loše asocijacije na Obrovac. Zbog velike sličnosti u nazivama, sjećam se da me još u djetinjstvu "Obrovac" podsjećao na "Obrenovac" i uvijek sam mislila da i Obrovac ima neke veze sa Srbima, Srbijom, srpstvom, etc. Koju godinu poslije, 90-ih, fakat sam se uvjerila da Obrovac ima veze sa srpstvom. Pobunilo ih nešto.
Inače, povijesničari tvrde da je imenom Obrovac očuvana uspomena na avarsku vlast (Obri ili Avari). Drugi tumače da Obrovac znači "jamom okruženo mjesto" a treći da je nastalo od glagola rovati, te da označuje mjesto koje voda rovi ili obriva. Stariji hrvatski leksikografi složeni su da ovom imenu pridaju značenje obrambene utvrde, taborskog nasipa ili opkopa, ukratko vojničkog logora. (Izvor)
Druga asocijacija na Obrovac mi je ona kretenarija da se tamo izgradi tvornica (ne znam više čega), da bi se tek po njenoj izgradnji skužilo da tih nekih sirovina, zbog čega je izgrađen ogromna grdosija, uopće nema u bližoj, a bome ni u daljnjoj okolici Obrovca. Nikom ništa. Koja glupost, nevjerojatno nešto!
Oko raspadnutog i napuštenog socijalističkog mastadonta, danas pasu ovce.
Imam i dvije lijepe stvari koje me asociraju na Obre... ovaj.. Obrovac... prekrasna Zrmanja koja vijuga duž grada i, naravno, legendarni restoran Anita prije ulaska u Obrovac. Stajanje kad bi išli na more, stajanje kad bi se vraćali. Oveća birtijetina. Ah. Janjetina, hrpe stolova, konobarice u borosanama, škripanje guma po šljunku... uspomene mi naviru!
I tu staju sve moje asocijacije na ovaj grad.
Bila sam prošlu subotu u Obrovcu. Dirnuo me. Zrmanja ljepša nego ikada. Zgrade napuštene, trule, propadaju... tu mislim na centar grada... tako mi je žao... jer se osjeti duša u tom gradiću... Dok su one nakaradne kuće duž Zrmanje ostale netaknute. Bar da su one propale pa da ne nagrđuju vidike.
A gle ovaj detalj! I gdje baš pred mene! Nu!
Piči tip s autom, sva četiri žmigavca blinkaju, iza tri-četiri čobana (čobanica included), full organizirano sve, a ovce... ovce gledaju u mene direkt u obdžektiv, trpaju se koja će u prvi red! Staaare pozerice! I sve to u najužem centru Obrovca... što reći!
Usput, ima i jedan luksuzni detalj koji mi je zapeo za oko i aparat u Obrovcu.
A gle ovo što čuvamo prirodu, bravo!
Par detalja koji su me dirnuli...
Ronaldinjo
Zarva
Susjed
Plavi trg
Držim ti fige, Obrovkoviću, da se probaš trgnuti i izvući. Jako si mi drag. Vraćam ti se sigurno
(Mora da sam pukla kad se obraćam gorjima i gradovima... hm! Gore nego da se obraćam sama sebi u trećem licu, priznajem. )
P.S. Sljedeći post nastavlja dalje Zrmanjom, sve do prekrasnog pravoslavnog (kad već spominjemo Srbe) manastira Krupa, izvora Krupe i kanjonu Krnjeza. Poslije toga vrh Kiza! :oduševljenje: