Varaždiranje po Španciru (I)

Marketing

Evo i mene prvi put na Špancir fest i moram priznati da sam totalno odvalila. Odlično organizirano, hrpe ljudi, sve se događa na velikom prostoru... nevjerojatno nešto! Najviše su me oduševili ulični svirači, činjenica da se sve događalo na nizu različitih lokacija, dobro raspoloženi ljudi, to da se ni u mini-suknji na bose noge nisam smrznula i da me Gibonni na koncertu čak jednom i nasmijao. Najviše me šokirala hrana koju sam jela u srcu Varaždina, tiha jeza! Od poznatih, vidjela sam Tarika (dosta se trudio biti opušten i srdačan) i mog omiljenog voditelja zvanog Saša Ćeramilac (simpa samo totalno zgrbljen lik). I to nije sve!

Hajde da, na brzinu, pobacam fotke po ekranu! Inače, pisat ću o Španciru u još dva foto-posta!

Nego! Prije nego što krenem... Znate li tko je ovaj lik u crvenoj košulji, desno na slici? zubo

Inače, dolazak u Varaždin počeo je fantastično. Našla sam mjesto za parkirati u najužem centru grada, pola minute od onog glavnog varaždinskog Trga. Bila sam dosta gladna, skitali smo po Kalniku preko dana, ništa nisam jela i stvarno sam htjela čim prije nešto strpati u usta. Napravili neki mali krug po središtu, ali stvarno mali đir i došli u neki park u centru grada... tamo restoran Park. Mila majko! Cijelo večer sam se duboko ispričavala kolegama planinarkovićima i imala napade grižnje savjesti jer sam upravo ja inzistirala da tamo jedemo ("joj, kakav mir, u parku, baš zgodno")... i odbacivala prijedloge da, IPAK, malo prošećemo po gradu prije konačnog izbora restorana, ali nenene... ja napala na taj park i Park! rolleyes

Pogledajte užas koji sam dobila na tanjuru kad sam naručila "piletinu na žaru"...

U najgore doba socijalizma ovo niste mogli dobiti na tanjuru. nono Kuhari, promijenite struku , vlasnici restorana, promijenite kuhare! Ovakvu šaku luka, umjetni kupovni ajvar i neko meso navučeno na drvenu daščicu garant ulazi u kategoriju NAJGORE restoranske ponude u Hrvatskoj.

Usput, ono što ne podnosim je a) kad konobara uopće nema da vas posluži i b) kad non-stop širi nervozu i vrši pritisak da se čim prije odlučite što ćete jesti. Konobari restorana Park obje su stvari napravili. Prvo, konobar je pedeset puta došao u prvih pola minute prevrćući očima kako se ne mogu odlučiti iz tako priprostog menija. Nakon što smo dobili na stol ovaj gornji užas, konobar je nestao i više ga nismo vidjeli. Valjda mu bilo neugodno. Hajde bar malo morala. zubo Platili smo konobarici. U šoku. Da ne govorim da je restoran bio pun, ne kužim, kako itko od domaćih može tamo jesti!? Društvo je šutjelo i jelo, izbjegavajući kontakt očima sa mnom.

Kasnije smo u malo široj šetnji vidjeli super mjesta za klopu, ali meni je sve već prisjelo... izgubih apetit iako sam vrlo malo tog mesa pojela... Da ne spominjem da su nam za to na gornjoj slici još uzeli i novce!

Dakle, sjeti se & ne zaboravi, restoran Park u Varaždinu - ne ulazi!

Kad smo krenuli dalje po centru i kad sam vidjela kakvih slatkiša od restorana ima, baš mi je bilo žao.

Gle ove dolje šatore, super su, hehe.. eee da sam bar tamo jela! cerek

Tko ne bi htio da ga poslužuje konobarica u borosanama, s crnim najlonkama ispod bijelih adidas čarapica! A u pozadini sviraju dva druga, simulirajući jedno 13 instrumenata! njami Šteta! Škola za ubuduće! Ovdje bi mi baš bio gušt klopati!

Bar da sam tu bila... eh!

Zato sam papala štrukle, mislim čak prvi put u životu i totalno se oduševila! fino

Jela sam ih na više lokacija... nešto prefino!