Marketing
TIŠINA...
...
:
:
:
Sumnja kao da me skinula
Ogoljela me sve do kostiju
Sad iza svakog osmijeha
Slutim podsmijeh i prevaru
Sve dok u meni živi
Sumnja i nemir
Budi tu i dokaži mi
Da imam zaklon u tebi
Kada me niski udarci
Zabiju duboko u zemlju
Sve dok u meni živi
Sumnja i nemir
Budi tu i pomozi mi
Kada mi bliske osobe
Pokažu tamno naličje
I otkriju budalu naivnu
...
Neznam odakle, niti kako da počnem.
Teško mi je i nemogu pronači prave riječi kojima bi opisala kako se bijedno osječam.
Sve se nakuplja u meni a sada kad sam polako počela pucati, nije dobro...
Sva iskustva, dobra i loša, sva pitanja, sve sreće i boli dijelila sam sama sa sobom.
Nitko me nije ni pokušao slušati.
Počela sam toliko razmišljati... nabila sam si toliko glupih kompleksa da ponekad jednostavno stojim pred ogledalom
i plačem jer nemogu podnjeti ovakvu sebe.
Osječam se tako sama ali...jednostavno ne želim nikoga od njih u svojoj blizini.
Bojim se da kad počnem nekomu vjerovati i kad sve što imam uložim za njega/nju da će samo nestati.
Da će sve pasti u vodu a ja ću ostati sama plutati na površini.
Oko te stvari već dugo vrtim pitanja....Prijatelji?????!!!????
Tko su oni, postoji li uopće pravi prijatelj?
Toliko sam puta bila povrijeđena da sam i sam postala sve ono što sam mrzila.
Jednostavno ljudi su sami protiv sebe pa zbog toga nesvijesno idu na druge i čine stvari kojih nisu ni svjesni.
Vrijeđaju, diraju najbolnije točke i na kraju te ostavljaju na cijedilu.
...
Sama sebi zvučim poput nekoga luđaka.
Ponovno sam počela s tim svojim glupostima.
Jedno vrijeme sam se smirila i sve je bilo stabilno. Nisam se uopće zamarala a sad opet.
Nemogu si pomoći ali bude mi lakše kad barem ovdje napišem pokoju riječ.
Mogla bih pisati u beskonačnost....trošiti riječi i s ovim zapravo nekako sama sebi objašnjavati besmislenost moga stanja.
...
No...idem sada...
Nemam ništa pametno reći za kraj...
Post je objavljen 09.09.2007. u 18:16 sati.