Marketing
Kako sam se izoduševila po Kalničkom gorju (II)
(Nastavak prošlog posta)
Pogled na Veliki Kalnik s prvog zuba...
Ajd ti sad to osvoji! Išli su s gradnjom sve više i više!
Prije vrha je, inače, uobičajeno nakaradan tv-toranj. Inače, do tog tornja vodi cesta, ali, mislim... tko još i tu cestu koristi do vrha hodat će tri (3) minute. S vrha možete vidjeti, navodno, Slavoniju i Zagorje.
Šuma je čarobna i lagana za hodati čak i senior-građanima. U šumi ima lijana. Pazite, nisu sigurne. U mojoj maloj družini došlo je do oštrog pada na trticu tijekom pokušaja imitiranja Džejn od Tarzana. Čak i nije toliko strašno što bi pali s visine metar na trticu, nego vam se može dogoditi da padnete u nešto što je prije bila papirnata maramica, a što se koristi u šumi, znate već za šta...
Inače, cijeli put je odlično obilježen, nikad ne može bit pretjerano oznaka, ali ovdje su se stvarno potrudili! Inače, od tornja do vrha na jednom su dijelu vrijedni održavatelji staze postavili čak i metalne stepenice. Ma, svaka čast! Takvi me znaci pažnje, ovako komotnu, uvijek dirnu!
Pri vrhu se vidi i zadnji kalnički zub.
Inače, s vrha se možete dolje alternativno spustiti (ili popeti) i preko sajle o kojoj sam detaljno pisala u prošlom postu. Kako je tik do sajle mojprviposkok ne bih vam to preporučila prije zime. 
Usput, evo još malo linkove koje sam dobila od kolege mEde: http://www.aozeljeznicar.hr/page.php?id=900 i http://www.aozeljeznicar.hr/page.php?id=883. Vezano uz Kalnik i poskoke, naravno! 
Da stvar bude bolja, na vrhu paraglajderi imaju svoj mali raj! Naime, lokalni paraglajderi su organizirani u klub Feniks (Paragliding klub Kalnik). Oni su ujedno i operatori letjelišta. Za korištenje letjelišta morate im se, svakako, najaviti.
Inače, oko samog Kalničkog gorja organizirana je i zanimljiva Poučna staza, duga pet kilometara. Počinje od Doma pa sjevernom stranom grebena, zaokruži ga i vraća se u Dom južnom stranom. Na putu navodno ima deset ploča s opisom zanimljivosti.
Ma, stvarno nema šta nema na tom Kalniku! 
Svaka im čast!
Još malo starog Kalnika...
IV.
Nakon što smo popili sokić i odustali od klope u Planinarskom domu Kalnik jer bi morali dugo čekati, krenuli smo za Novi Marof pa prema Varaždinu. Eee, tu nas je čekalo iznenađenjce, užžžžasna cesta kilometrima, vožnja u drugoj eventualnoj trećoj brzini. Mi smo prvo mislili da su skinuli sloj asfalta, da bi kolega mEdo s foruma HPS-a rekao kako se radi o prastaroj cesti iz doba Rimljana koju nikako da obnove. Ajde, na kraju mi je čak i to bilo simpatično!
Inače, prošli smo pokraj dvorca u Gornjoj Rijeci, gdje je živjela prva hrvatska operna primadona Sidonija Rubido Erdody (1819.-1884.). Po imenu bih rekla prava Zagorka! Nismo stali, jer je dvorac ograđen nekom stravičnom plastičnom žicom koja apsolutno onemogućava bilo kakvo fotografiranje. Vrata zatvorena. A i da su bila otvorena, žica je totalno za apstinenciju.
I onda dolazak u Varaždin! Uuuu, super je bilo na Špancir festu! Impresionirana sam! O tome u sljedećem postu! 
| Markacije: Odlične. Žig: Nije na vrhu već na početku, u planinarskom domu Vrijeme do vrha: 30-ak minuta hoda po šumi Temperatura: 20-ak stupnjeva, super ugodno za hodanje Opasnosti: Nema, ako ne idete kroz stijene već kroz šumu. Životinje: Poskoci! Vidikovac: Nije ništa spektakularno, ali je neizmjerno šarmantno, uživala sam! Sve u svemu: Vratit ću se, definitivno! |
Post je objavljen 09.09.2007. u 10:00 sati.