Utvrditi da je birokracija već dobrano rastočila hrvatsko društvo, da je kultivirala javašluk, nesposobnost, mito, korupciju... to nije nikakva novost, to nije ništa novo.
Učiniti nešto konkretnije u suzbijanju te pošasti, odlučiti kako krenuti u "borbu" sa tom "premreženom nemani", od kojeg "kata" početi sređivati "hrvatsku kuću", to je već puno teže. A sređivanje nikad nije ni lako... Otkad znam za sebe u 19:30 h su mi uvijek pričali o "borbi protiv birokracije, korupcije..." i slične bajke. Izgleda da je to ostala vječna mantra našeg političkog establishmenta čija je sadašnja vrhuška, čini mi se, odustala i od provođenja mjera bučno najavljivanog Hitroreza, a kamoli da se usuđuje učiniti nešto sustavnije, radikalnije, dugotrajnije. Evo i sad je izborno vrijeme i opet ne valja vršljati po navikama i rezati prešutne povlastice... i glasove... Hmm... Čitam danas da je negdje daleko od brdovitog Balkana, tamo negdje iza Urala(?!), u jednom sibirskom gradiću birokraciji "zabranjeno neznanje", a to se pravilo uvjetuje zadržavanjem zaposlenja ... Dobar početak, ha? ...
Alexander Kuzmin, gradonačelnik sibirskog gradića Megion smatra kako izrazi poput "ne znam" ili "ne mogu" odaju nemoć i lijenost te stoga zahtijeva od svojih zaposlenika da se više trude kako bi pronašli moguća riješenja neke situacije.
U zabranjene fraze, spadaju i uobičajeni izgovori "bio sam bolestan/na odmoru", "to je nemoguće" ili "to nije moj posao". Ove su se male mjere, promjenjive svugdje ako se ima volje, pokazale učinkovitim, a hvale ih i gradonačelnikovi ljudi ...
Malo za početak, ali čovjeka sa druge strane stola, šaltera ili telefona to ipak veseli !
Preneseno s www.dugirat.com
Post je objavljen 06.09.2007. u 12:14 sati.