četvrtak, 06.09.2007.
Mali koraci puno pomažu
Utvrditi da je birokracija već dobrano rastočila hrvatsko društvo, da je kultivirala javašluk, nesposobnost, mito, korupciju... to nije nikakva novost, to nije ništa novo.
Učiniti nešto konkretnije u suzbijanju te pošasti, odlučiti kako krenuti u "borbu" sa tom "premreženom nemani", od kojeg "kata" početi sređivati "hrvatsku kuću", to je već puno teže. A sređivanje nikad nije ni lako... Otkad znam za sebe u 19:30 h su mi uvijek pričali o "borbi protiv birokracije, korupcije..." i slične bajke. Izgleda da je to ostala vječna mantra našeg političkog establishmenta čija je sadašnja vrhuška, čini mi se, odustala i od provođenja mjera bučno najavljivanog Hitroreza, a kamoli da se usuđuje učiniti nešto sustavnije, radikalnije, dugotrajnije. Evo i sad je izborno vrijeme i opet ne valja vršljati po navikama i rezati prešutne povlastice... i glasove... Hmm... Čitam danas da je negdje daleko od brdovitog Balkana, tamo negdje iza Urala(?!), u jednom sibirskom gradiću birokraciji "zabranjeno neznanje", a to se pravilo uvjetuje zadržavanjem zaposlenja ... Dobar početak, ha? ...
Alexander Kuzmin, gradonačelnik sibirskog gradića Megion smatra kako izrazi poput "ne znam" ili "ne mogu" odaju nemoć i lijenost te stoga zahtijeva od svojih zaposlenika da se više trude kako bi pronašli moguća riješenja neke situacije.
U zabranjene fraze, spadaju i uobičajeni izgovori "bio sam bolestan/na odmoru", "to je nemoguće" ili "to nije moj posao". Ove su se male mjere, promjenjive svugdje ako se ima volje, pokazale učinkovitim, a hvale ih i gradonačelnikovi ljudi ...
Malo za početak, ali čovjeka sa druge strane stola, šaltera ili telefona to ipak veseli !
Preneseno s www.dugirat.com
