Marketing
Post Za Koji Nisam Mogla Smisliti Naslov
Napisala sam srecedrapajući post o poginulim vatrogascima na Kornatima, ali sam odustala od objave. Dovoljno je da pogedate njihove fotografije i pročitate kako jedan od njih nikad neće oženiti svoju zaručnicu, a drugi nikad neće proslaviti punoljetnost i znat ćete o čemu sam pisala.
Prošli tjedan sam ugasila 20 svjećica na torti (makar nisam imala ni tortu ni svjećice, ali znate na što mislim). I shvatila sam koliko je život dragocjen i kako može nestati u trenu.
Sjećam se kako sam prije 5 godina umalo završila ispod jurećeg vlaka i u tom trenutku sam pomislila ''Ne sad. Ne još''. I to je bilo to. U slijedećem trenu je netko doviknuo ''Pazi''. Znam da bi bilo glupo reći da je to bio moj anđeo čuvar, ali kad sam se sabrala, nisam vidjela nikoga u blizini.
A što sam radila u ovoj protekloj, 19-oj godini? Bila sam rastrgana između faksa, predavanja, veze, doma. Živjela sam na dvije relacije i jedini gušt mi je bio film koji bih pogledala vikendom i redovite kave s frendicom. Trebalo je obaviti i one ''duhovne'' stvari: osamostaliti se, steći samopouzdanje, rijesiti se ponekih fobija i strahova, očvrsnuti. Da, to sam sve napravila u ovoj godini. I nije bilo lako.
Da se sad, ne daj bože, suočim sa smrću i dalje bih rekla ''Ne još. Ne sad.''
Ali svjesna sam da bi mi bilo manje žao jer sam u ovoj jednoj godini proživjela više nego u prvih 19 kad sam bila naizgled hrabro, ali strašljivo biće koje se bojalo živjeti.
I moja nova rođendanska odluka jest da nastavim živjeti punim plućima i ne dopustiti da me proguta plamen zaborava, nezadovoljstva i monotonije.
Post je objavljen 02.09.2007. u 17:21 sati.