|
|
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
online
Moj mail:
paix.blog@gmail.com
Volim:
Glazbu
Čokoladu (the movie)
Čokoladu (the book)
Mitologiju
Stinga
Kavu s mlijekom
Moj laptop
Šetati
Spavati
Kestene
Njega
MOJ STARI BLOG
VOLIM ČITATI:
Anchi
Apple
Aries
Black Pearl
Blues Svezenski
Born to be wild
Clarisss
Dagoberhr
Detalj
EmptyHeartedGirl
Gedeon
In my place
Ima jedan svijet
Kaira
kiiiik
Krijesnica
Lakeisha
LondonSKY
Magicna Noc
Marsijanka
Mini Maxine
Muha
Nadobudan
Nemam pojma
Nikad kao Bane
Nihonkichigai
Pegy
SamohranaMajka
Siobhan
Staticna
Vitae
Zena zmaj
He runs and runs and runs. And when he's exhausted himself, he returns to me, puts his head in my lap and asks me to help him find a way to die.
FIELDS OF GOLD
You'll remember me when the west wind moves
Upon the fields of barley
You'll forget the sun in his jealous sky
As we walk in fields of gold
So she took her love for to gaze awhile
Upon the fields of barley
In his arms she fell as her hair came down
Among the fields of gold
Will you stay with me, will you be my love
Among the fields of barley?
We'll forget the sun in his jealous sky
As we lie in fields of gold
See the west wind move like a lover so
Upon the fields of barley
Feel her body rise when you kiss her mouth
Among the fields of gold
I never made promises lightly
And there have been some that I've broken
But I swear in the days still left
We'll walk in fields of gold
Napisala sam srecedrapajući post o poginulim vatrogascima na Kornatima, ali sam odustala od objave. Dovoljno je da pogedate njihove fotografije i pročitate kako jedan od njih nikad neće oženiti svoju zaručnicu, a drugi nikad neće proslaviti punoljetnost i znat ćete o čemu sam pisala.
Prošli tjedan sam ugasila 20 svjećica na torti (makar nisam imala ni tortu ni svjećice, ali znate na što mislim). I shvatila sam koliko je život dragocjen i kako može nestati u trenu.
Sjećam se kako sam prije 5 godina umalo završila ispod jurećeg vlaka i u tom trenutku sam pomislila ''Ne sad. Ne još''. I to je bilo to. U slijedećem trenu je netko doviknuo ''Pazi''. Znam da bi bilo glupo reći da je to bio moj anđeo čuvar, ali kad sam se sabrala, nisam vidjela nikoga u blizini.
A što sam radila u ovoj protekloj, 19-oj godini? Bila sam rastrgana između faksa, predavanja, veze, doma. Živjela sam na dvije relacije i jedini gušt mi je bio film koji bih pogledala vikendom i redovite kave s frendicom. Trebalo je obaviti i one ''duhovne'' stvari: osamostaliti se, steći samopouzdanje, rijesiti se ponekih fobija i strahova, očvrsnuti. Da, to sam sve napravila u ovoj godini. I nije bilo lako.
Da se sad, ne daj bože, suočim sa smrću i dalje bih rekla ''Ne još. Ne sad.''
Ali svjesna sam da bi mi bilo manje žao jer sam u ovoj jednoj godini proživjela više nego u prvih 19 kad sam bila naizgled hrabro, ali strašljivo biće koje se bojalo živjeti.
I moja nova rođendanska odluka jest da nastavim živjeti punim plućima i ne dopustiti da me proguta plamen zaborava, nezadovoljstva i monotonije.