24.08.2007.
Jučer sam se osjećala tako staro, staromodno... tupavo.... i da sam u tom trenutku imala vremeplov sjela bih u njega i otišla u kameno doba.
Bila sam na roditeljskom sastanku svom starijem sinu. Na dnevnom redu je bilo maturalno putovanje na koje kreću ovih dana.
U sve ove godine škovanja na roditeljskim sastancima osjećala sam se normalno, čak mlado.... jer spadam u skupinu mlađih roditelja. Nijedan roditeljski nije prošao da nisam aktivno sudjelovala.... bar ponekom rečenicom. Najčešće sam tamo zastupala djecu, ali sam se pošteno trudila razumijeti profesore i pružiti im kao roditelj svu svoju podršku u njihovom, ne lakom zadatku. Mislim da je jako važna suradnja i dobra komunikacija između profesora i roditelja.
Na jučerašnjem roditeljskom bile su prisutne tri profesorice. To su žene koje vode našu djecu na maturalac. Izložile su sve ono važno, a pred kraj su nas zamolile da porazgovaramo sa svojom djecom u svezi zbrinjavanja boca od pive. Na prošlom izletu (jednodnevnom) je navodno veliki problem bio u tome što su se putem, u autobusu popile velike količine piva, a onda klinci nisu htjeli redovito (na stajalištima) izbacivati prazne boce iz autobusa.
U tom trenutku mi je nad glavom lebdio upitnik, u želucu mi je počelo kuhati.... došlo mi je da vrisnem glasno..... no s velikom samokontrolom progovorila sam mirnim glasom: "Ne bi li bilo najjednostavnije ZABRANITI pijenje alkohola u autobusu?" Sve tri profesorice nasmijale su se glasno, iz dubine svog srca..... jer eto rekla sam nešto toliko naivno i glupo da nisu mogle odoljeti, a tada su se okrenule glave roditelja koji su sjedili ispred mene.... i svi su se slatko smijali mojoj naivnosti, netoleranciji i nerazumijevanju. Pa ipak mi živimo u ovo moderno vrijeme... prepuno moderne psihologije i tolerancije... nema ZABRANA! Zabrane su zabranjene.
Shvatila sam da mi je bolje šutjeti. Jedva sam čekala kraj.... no kad sam izašla iz zagušljive prostorije nisam mogla pronaći svoj mir. Ne mogu prestati razmišljati o tom detalju.
Kao prvo.... muči me, zašto do sada kao roditelj nisam znala da su na jednodnevnom izletu pili u autobusu? Rečeno nam je da je izlet prošao u najboljem redu... i da je bilo sve O.K.
Kako je prošao O.K. ako su maloljetne osobe pile alkohol prilikom putovanja?
Tko je, kako i kada unio te količine piva u autobus? Svom klincu sam pripremala sve za izlet... kao i uvijek. U njegovom ruksaku su bili s puno ljubavi pripremljeni sendviči (baš onakvi kakve najviše voli), grickalice, sokovi i čaj. Osobno sam ga dovezla pred školu i ispratila na izlet. Znači... sigurna sam da on nije imao alkohol u svom ruksaku.
I pitam ja njega..... odakle im pivo. Kaže on: "Kad sam vidio da svi imaju... kupio sam si kad smo stali." Pa naravno! Nisam ni sumnjala da je on uvijek za ekipu! Da su svi skakali naglavačke kroz prozor, skakao bi i on s njima..... s velikim guštom i veseljem. Naravno da su sve mamine priče olinjale i staromodne gluposti.... kad se eto cijeli svijet ponaša drugačije i kad je normalno nešto drugo... a ne ono što ona priča. Jadno dijete! Zalomila mu se staromodna majka! Pa neće on zbog njenih glupih uvjerenja ispasti papak i ne ponašati se onako kako je "normalno". Jednom je došao sav ponosan doma i pokazao mi majcu koju je "zaradio". Na prekrasnoj crvenoj majici bilo je žutim slovima ispisano ime piva. Pitam ja odakle mu majca. Sav ozaren mi ispriča kako je u kafiću pored škole organizirano takmičenje u ispijanju piva. Nagrade su bile razne..... on je eto bio prosječan pa je "zaradio" „samo“ majcu. I tada sam mislila da ću poludjeti..... grizla sam se za jezik..... kroz glavu su mi sijevali natpisi u svim kafićima i trgovinama na kojima tako lijepo.... boldano i jasno piše da je zabranjeno točiti alkohol maloljetnicima.... no valjda se to ne odnosi na organiziranja natjecanja u ispijanju piva. Mogla sam tada podnijeti prijavu. Zašto nisam? Zato što se bojim! Odavno znam da se u kafićima oko škole dešavaju čudesa. Točenje alkoholnih pića maloljetnicima je na tim mjestima najmanji problem. Dešavaju se tamo puno veća sranja..... Kako znam? Pričali mi policajci iz grada. Što mi se može desiti ako opet sama krenem jurišati na vjetrenjače? Može mi netko prebiti klinca, zapaliti kuću... najblaža kazna je uništavanje auta. Kad zanemarimo materijalne vrijednosti..... najveći strah je za sigurnost djeteta.... a i činjenica da takvom prijavom ne bi postigla baš ništa. Svi nadležni u gradu jako dobro znaju što se dešava i ne poduzima se NIŠTA!
Još bi dobila po nosu jer nisam naučila dijete da ne smije piti pivo. A užila sam ga – Bog mi je svjedok.... ali eto tupav je na majku pa nije zapamtio. Taj moj klipan je živahan još iz doba kad mi se pojavio u trbuhu. Natrčala sam se za tim malim gusarom kroz sve ove godine, ispričala mu toliko priča, poučnih rečenica.... bila sam uz njega i brata u svakoj radosti i tuzi. Ako me itko u životu promijenio – promijenila su me njih dvojica. Od njih sam najviše naučila..... o pravima djeteta... o pravu na osobnost itd... itd.... Mali me ubija svojim životnim stavom: "Lako ćemo! Sutra ćemo!", a ovaj veći je bio na svakom drvetu, na svakom štaglju... nema opasnosti u koju se on nije upustio... nema nepodopštine koju on nije isprobao. Živahan, nemiran, brz, prepun energije, ljubimac curica, drzak, otvoren i iskren do bola. Sigurna sam da je Ratko Zvrko imao baš takvog dječaka za inspiraciju kada je pisao svoju pjesmu "Grga Čvarak". Ne bi ja njega mijenjala za ništa na svijetu. „Težak“ je... ali poseban! Nije mi lako s njim.... i "kratka uzica" je jedino što mi je omogućilo da uopće uspijemo svi ostati živi do sada. Obožava sa mnom sjesti na terasu gradskih kafića. Osjeća se strašno ponosno i odraslo jer smije naručiti kavu, a da ga ja pri tom ne pogledam mrko. Pa ipak je on već velik kad mu ova mamutica dozvoli popiti crnu kavu u njenom društvu. Profesorica iz osnove škole me poslušala pa bi ga prilikom jednodnevnih izleta zadužila da bude "glavni" za red na izletu... da pazi na ostale i red. Bio je to pun pogodak. On prepun energije, sav važan jer je dobio zadatak... a nema vremena za gluposti.
No te moje tričarije su prolazile tada.... a sada je valjda došlo vrijeme kada ja više ništa ne razumijem i ne znam se snaći.
Meni je sasvim jasno da se na maturalnim putovanjima desi puno sitnih grijehova. Uostalom... pa ni ja nisam bila baš Drvena Marija. :))))))). Ali ni ti sitni grijehovi nisu napeti i nisu gušt ako postanu nešto prihvaćeno i dozvoljeno od profesora, roditelja i cijelog društva. Ako je alkohol nešto što "smo im dozvolili".... tada je to za njih isfurano... potražit će nešto drugo... nešto što ne smiju. Jer je normalno da u tim godinama čine ono što ne smiju. To su godine prkosa, isprobavnja i nemira. Ne piju oni zato što im je to fino... nego zato što je to nešto zabranjeno i rezervirano za odrasle. Znači.... MI smo ti koji smo pomakli granice između dobrih i loših ponašanja. A onda se čudimo tekstovima u crnim kronikama.... i jesmo li uopće svjesni kakve ćemo tekstove tamo čitati za deset godina ako nastavimo na ovakav način?
Zar je popuštanje djeci ono što nas čini mladima, modernima, u trendu.... punim razumijevanja i cool roditeljima ili profesorima?! Moderno je opravdavati bježanje iz škole? Moderno je tolerirati boravak maloljetnika na cesti do ranih jutarnjih sati? Moderno je tolerirati pijenje alkohola vlastitoj djeci? Ma hajde?!!! Kaj god!!!!! Možete se vi "moderna" svjetino meni smijati u lice.... ali ja ću mamutica ostati dok me ima. On će i opet u svoj ruksak dobiti sokiće i čaj.... a za dalje neka ga Zvijezde čuvaju. he,he,he.... kad netko ima prevelike ili premale sise to može srediti kod Glumičića... na istom mjestu se može poraditi na dužini penisa, zapeglavanju bora, presađivanju kose i slična čudesa... no kad si mamut iznutra NEMA POMOĆI! :))))))))
A vama tupavci dragi želim odličan provod na maturalcu, neka vas dragi Bog čuva... jer očito nam je samo vjera ostala.... i nadam se da će vam ipak iz podsvjesti isplivati sve one staromodne i glupe rečenice koje ste imali prilike čuti... u trenucima kad vas se pusti s lanca.
I nadam se da nećete biti takvi papci koji će samo piti.... pa se neće ni sjećati svog maturalnog putovanja. Samo pravi frajeri su u stanju biti glavni bez pomoći alkohola i drugih čudesa.
Od pivice rastu trubuščići, smanjuju vam se žljundrice i suše vam se mozgići. Vi znate i možete više! Pokažite nam!
Post je objavljen 28.08.2007. u 16:01 sati.