Sjedim na krevetu, krajičkom oka gledam Sex & City, u naručju držim vlastiti laptop.
Da.. vlastiti laptop. Za laptopom sam cvilila još prije mjesec dana, a šanse da
ga dobijem prije faxa bile su nerealne... Anyhow, ponekad trebate paziti što želite, jer bi vam
se želje mogle ostvariti. I to puno prije nego što ste očekivali. Puno prije nego što ste bili spremni.
Svi su znali da ovaj grad volim koliko i mrzim, da me mentalitet male sredine guši, i da sam se
u svemu osjećala užasno sputanom i bezizlazno zarobljenom. Da sam jedva čekla otići. Sama.
Jer sam se osjećala dovoljno odraslo da poletim, bez ičije pomoći.
Zaribala sam. I dobila sam šansu za novi početak. Za potpuno novu, bijelu neispisanu stranicu.
Na mjestu koje je daleko od Doma. Na mjestu koje ima priliku postati moje novo Doma.
Svima se moja odluka činila iznenadnom, i svi su je nekako drukčije doživjeli i shvatili...
Dobra ili loša ;vrijeme će pokazati.
Promjene iz temelja.
Uvijek se bilo lako izvlačiti na razmaženost, pretjeranu rastrošnost, nestalnost, impulzivnost i raspaljivost.
Dobila sam novu priliku za poboljšanje apsolutno svakog dijela svog života.
Za nove ljude i novi grad.
Moram uspjeti.
I ne vraćam se doma bez toga.
Ne i ovaj put.
Feel the rain on your skin
No one else can feel it for you
Only you can let it in
No one else, no one else
Can speak the words on your lips
Drench yourself in words unspoken
Live you life with arms wide open
Today is where your book begins
The rest is still unwritten
Post je objavljen 31.08.2007. u 00:01 sati.