petak, 31.08.2007.
Unwritten
|
Sjedim na krevetu, krajičkom oka gledam Sex & City, u naručju držim vlastiti laptop. Da.. vlastiti laptop. Za laptopom sam cvilila još prije mjesec dana, a šanse da ga dobijem prije faxa bile su nerealne... Anyhow, ponekad trebate paziti što želite, jer bi vam se želje mogle ostvariti. I to puno prije nego što ste očekivali. Puno prije nego što ste bili spremni. Svi su znali da ovaj grad volim koliko i mrzim, da me mentalitet male sredine guši, i da sam se u svemu osjećala užasno sputanom i bezizlazno zarobljenom. Da sam jedva čekla otići. Sama. Jer sam se osjećala dovoljno odraslo da poletim, bez ičije pomoći. Zaribala sam. I dobila sam šansu za novi početak. Za potpuno novu, bijelu neispisanu stranicu. Na mjestu koje je daleko od Doma. Na mjestu koje ima priliku postati moje novo Doma. Svima se moja odluka činila iznenadnom, i svi su je nekako drukčije doživjeli i shvatili... Dobra ili loša ;vrijeme će pokazati. Promjene iz temelja. Uvijek se bilo lako izvlačiti na razmaženost, pretjeranu rastrošnost, nestalnost, impulzivnost i raspaljivost. Dobila sam novu priliku za poboljšanje apsolutno svakog dijela svog života. Za nove ljude i novi grad. Moram uspjeti. I ne vraćam se doma bez toga. Ne i ovaj put. Feel the rain on your skin No one else can feel it for you Only you can let it in No one else, no one else Can speak the words on your lips Drench yourself in words unspoken Live you life with arms wide open Today is where your book begins The rest is still unwritten |
- 00:01 - Reci mi -_- Isprintaj -
|
Dnevnik.hr |