..evo me..ipak sam obrisala, teško da će itko skužiti, no eto...jednostavno me danima proganjalo da to moram napraviti...nek ljude krivo doživimo, neke stvari napišemo a poslij skužimo da koliko god bilo iskreno s naše strane druga strana nije zaslužila te riječi..nekako bih ostavila neku fleku na sebi ostavivši te riječi na rijeci virtualnosti, mada znam da ih nitko ne bi čitao..ali bih ja znala da postoje...ne vjerujem u bajke, ali u to da se obični ljudi mogu pretvoriti u žabe, o da to j moguće...zato i nestade ovog svog teksta prošle dvije godine...
...možda napišem kadgod što opet...ostavit ću tu mogućnost...a možda i ne....tko zna što slijdi...ni sada nisam mogla niti pomisliti to što bi...tako zašto s ograničiti za sutrašnjicu, kada je ionako nepredvidljiva, a valjda je to njezina draž...
tko god zaluta ovdje, fala dragi neznanč na trenutku pažnje ;-)
a kundera kaže
...potrebno je tako malo, potreban je samo dašak povjetarca da se stvari malo pomjere i da se ono za što bih trenutak ranije čovjek dao život pokaže kao besadržajna besmislica.
Post je objavljen 25.08.2007. u 22:42 sati.