..sanjati otvorenih očiju ;-)

Opis bloga

• ...lutanja...traženja...
  
  
  
  

Linkovi

• Blog.hr
  Forum.hr
  Monitor.hr
  
  
  
  
  
  
  
  

• Ništa nas u životu
  tako ne razveseli
  kao kad nas gađaju
  pa promaše.
  
  Evo moje tajne. Vrlo je jednostavna: čovjek san srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo.
  "Mali princ"
  Antoine de Saint-Exupery
  
  Ljudi s tvoje planete gaje pet tisuća ruža u jednom vrtu i ne nalaze u tome ono što traže, a ipak ono što traže može se naći u jednoj jedinoj ruži.
  "Mali princ"
  Antoine de Saint-Exupery
  
  Čovjek nije nikada toliko nesretan kao što misli, ni tako sretan kao što se nadao da će biti.....
  
  a kundera kaže; ...potrebno je tako malo, potreban je samo dašak povjetarca da se stvari malo pomjere i da se ono za što bih trenutak ranije čovjek dao život pokaže kao besadržajna besmislica.
  
  Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu.
  
  
  Uzalud su pisane riječi mudraca.Svako je osudjen da iznova lupi o isti zid.
  
  Pokucaj na vrata prijatelju i otvorice ti oci....
  
  http://www.youtube.com/watch?v=FNc2s2NJW0Y&feature=youtu.be

• Povratak
  
  Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
  Krhko je znanje!)
  Možda je pao trak istine u me,
  A možda su sanje.
  Još bi nam mogla desiti se ljubav
  Desiti-velim,
  Ali ja ne znam da li da je želim,
  Ili ne želim.
  
  
  U moru života što vječito kipi,
  Što vječito hlapi,
  Stvaraju se opet, sastaju se opet
  Možda iste kapi -
  I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
  Jedna vječnost pusta,
  Mogla bi se opet u poljupcu naći
  Neka ista usta.
  
  
  Možda ćeš se jednom uveče pojavit
  Prekrasna, u plavom,
  Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
  Mojom davnom javom,
  I ja, koji pišem srcem punim tebe
  Ove čudne rime,
  Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
  Niti tvoje ime!
  
  
  Pa ako i duša u tome trenutku
  Svoje uho napne,
  Sigurnim će glasom zaglušiti razum
  Sve što slutnja šapne;
  
  
  Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
  Pogledat ko stranci,
  Bez imalo svijesti koliko nas vežu
  Neki stari lanci
  
  
  No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
  Ko sunce u krugu,
  I nosi nam opet ono što je bilo:
  I radost, i tugu.
  I sinut će oči, naći će se ruke,
  A srca se dići -
  I slijepi za stope bivšega života
  Njima ćemo ići
  
  
  
  Barbara
  
  Sjeti se Barbara
  Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
  A ti si hodala nasmijana
  Rascvjetana očarana pokapana
  Pod kišom
  Sjeti se Barbara
  Bez prestanka je kišilo nad Brestom
  A ja sam te sreo u ulici Sijama
  Smješkala si se
  A ja, ja sam se isto tako smješkao
  Sjati se Barbara
  Ti koju ja nisam poznavao
  Ti koja me nisi poznavala
  Sjeti se
  Sjeti se ipak tog dana
  Ne zaboravi
  Neki se čovjek pod trijemom sklonio
  I on te zvao po imenu
  Barbara
  I ti si potrčala k njemu pod kišom
  Pokapana očarana rascvjetana
  I njemu se bacila u naručaj
  Sjeti se tog Barbara
  I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
  Ja kažem ti svima koje volim
  Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
  Ja kažem ti svima koji se vole
  Pa i onda ako ih ne poznajem
  Sjeti se Barbara
  Ne zaboravi
  Onu pametnu i sretnu kišu
  Na tvome sretnom licu
  Nad onim sretnim gradom
  Onu kišu nad morem
  Nad arsenalom
  Nad brodom Quessant
  O Barbara
  Kakve li bljezgarije rat
  Sto je od tebe postalo sada
  Pod ovom kišom od željeza
  Od vatre, čelika, krvi
  A onaj koji te u svom stiskao zagrljaju
  Zaljubljeno
  Da li je mrtav, nestao ili još uvijek živi
  O Barbara
  Bez prestanka kisi nad Brestom
  Kao sto je kišilo onda
  Ali to vise nije isto i sve je upropašteno
  Ovo je kiša od strasne i neutješne žalosti
  Ovo vise ni oluja nije
  Od željeza, čelika, krvi
  Posve jednostavno oblaci
  Koji crkavaju kao štenad
  Štenad sto nestaje uzvodno nad Brestom
  I odlazi da trune daleko
  Daleko veoma daleko od Bresta
  Od koga ne ostaje ništa
  
  Jacques Prevert