... dođe vrijeme u životu kada shvatite da je vrijeme za promijene, a onda dođu trenutci poput meni jednog jučer da shvatite kako su promijene nastupile same od sebe.... yeap gdje sam ja bila kad se sve to desilo ne znam, ali ipak je istina da se najvažnije stvari u životu dogode ti kad tebe nema....
....i tako jednostavno nove situacije su me natjerale na razmišljanje.... zašto, zašto bi dopustila nekima sve, a drugima ništa?.... zašto bi se više brinula oko ičega?.... mislim činjenica je nekim prijateljima vjerujem previše, a nekim premalo....tako poredak funkcionira....prihvatiš čovijeka sa svim manama i vrlinama i odediš mu mjesto u svom životu, a kasnije kada se iskaže ili razočarate jednostavno postupiš po tome....i tako rijetki dođu u krug tvog najužeg povjerenja.... fascinantno je to da uopće ne želim imat više prijatelje.... ljudi su smeće, iako je to opće poznata stvar, al ipak čovijek je društvena životinja i mora imat nekoga.... ja nikad nisam imala tu potrebu, moram imat društvo, moram izać van, itd. ....dosta vremena provedenih vani na izlazcima mislila sam kako mi je bolje doma..... i napokon sam shvatiala ne izlazit s ljudima koji ti jednostavno nepašu, gdje se ne možeš opustit i bit ti i gdje oni moraju biti na prvom mjestu..... da al što s tim ljudima sada trebam ih pobacat jednostavno u smeće?.....i tako se sada trebam dlučit što ću s par osoba....jednostavno u smeće ili se trudit za prijateljstva koja znam da nikada neće više postojat....
Post je objavljen 25.08.2007. u 12:08 sati.