Zabavljen je mermerom...ja ne zameram....mene muci moja dokolica.Knjige koje stoje neotvorene.Njanjave pesme u folderu za lenjo popodne.Tabani koji svrbe a ne da im se otici...
Vrelina...mastif i ja je tesko podnosimo....
On lezi u hodniku,na mermeru,i tesko dise,isprekidano....Lenjo pseto....
Ja,razgacena,sa skupljenom kosom i bokalom hladne vode za stolom...
Sanjarim...
Ujutru cu otici u onu nasu kafanu na vodi,u Zemunu...skinucu sandale i hodacu bosa po pesku....sedecu zatim,i gledacu u vodu...reka odnosi nemir,gotovo uvek....a onda,mozda ce neko i od prijatelja naici,golih ruku,veselog lica....jesce se kobasice,pice se lagano vino....fotografisacemo trenutke....ja cu kazati da ne volim slike...moje obrve su uvek u cudu podignute na njima,a oci suvise pitome,gotovo tuzne....neko ce ponuditi vecernju sedeljku,sa kuvanjem hrane i isprekidanim smehom...
Telefon cuti.
Prihvaticu sedeljku.Ismevacu za stolom,izmedju dve case, sve trenutke koji su bili bolni....
Moj mali decak ce zaspati od umora,zadovoljan.On voli guzvu i ljude.Vise od toga sto voli,on ima potrebu da bude medju ljudima....
Bice to jedan,sasvim lep dan...cak i ako telefon ne zazvoni...
Post je objavljen 23.08.2007. u 02:02 sati.