Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/piax

Marketing

kad ne znaš što želiš,to i dobiješ

i ne želim da bude svejedno.i ne želim prolaziti svijetom ne dotičući nikoga.i ne želim čekati sutra,čekati nekoga.za što se čuva ova energija?i sjećam se kad sam zadnji put bila sretna.sretna?sa znanjem da će ta ista sreća bit pronevjerena.eh,jalove ti onda sreće.al smijem ti se.i opet je svejedno.
i ovaj blog...ma koji je meni vrag?!ni boxove mi se ne da pipnut.
ima jedna cura koja me drmne,koja razaznaje,eliminira i živi.that girl makes you think.pusu šaljem.
i pitam se gdje su nestali moji prokleti kriteriji?kad sam ja to prestala očekivat puno od ljudi?a valjda u isto vrijeme kad i od sebe.da,da,to je to.ko da sam prestala tražit izazove.ko da sam prestala rast.
kao da sam se umorila.i onda te život stigne,usred one rutine drmne te osjećaj da ništa ne vrijediš.jer se nađeš pred nekom banalnom sitnicom,nekom neiskorištenom mogućnosti.
i nije da idem naprijed-nazad,već samo lijevo-desno.i to je shit.
zgrbavljenoj,ponestaje mi riječi.i mislim da bi se kad bi naišla na nekoga kome se divim POVUKLA.
i nije mi jasno zašto se neki ljudi sa mnom druže.totalno sam nestalna.pitam se da li mi išta od onog što shvatim ostane u glavi,da li napredujem.oduvijek me mučilo pitanje napretka.postoji li,kakav je il je zapravo smisao u uživanju i praštanju?
ponekad ne mogu ni završit rečenicu.predomislim se do kraja rečenice.
ma meni čisto fale ciljevi.
prevarila sam samu sebe.i sad se sve urušilo.
i fali mi,toliko mi prokleto fali idealizirana slika nekog od vas.bilo koga.ono moje naivno vjerovanje i zanesenost.al svak kad-tad zezne.pa više to ne radim.nema bjeline.sad me više ništa ne zanosi.

"Danas je sve naopako, ali ne brineš pretjerano. Možda više reda radi. Imaš osjećaj da će i ovo biti samo još jedna nedovršena priča. A to je drugo ime za strah.

Poslije svake pobjede dolazi ono što pokušavaš prikriti, zaboraviti: praznina. Umjesto zadovoljstva i osjećaja ispunjenosti. Uvijek kao onaj posljednji zid preko kojeg se ne može. Onda poželiš: pored sebe, daleko od sebe, bilo što, ali svuda. U tom trenutku zbrzaš. Možda i ne primjećuješ, ali ispuštaš riječi: nestaješ s druge strane fotografije, zemljovida, noći, jastuka. "

Tražiš tek nekoliko čvrstih točaka koje će ti omogućiti izgradnju svijeta. Tražiš previše.



Post je objavljen 21.08.2007. u 01:09 sati.