u procesu potrage protuotrova za vitriol
21.08.2007., utorak
kad ne znaš što želiš,to i dobiješ
|
i ne želim da bude svejedno.i ne želim prolaziti svijetom ne dotičući nikoga.i ne želim čekati sutra,čekati nekoga.za što se čuva ova energija?i sjećam se kad sam zadnji put bila sretna.sretna?sa znanjem da će ta ista sreća bit pronevjerena.eh,jalove ti onda sreće.al smijem ti se.i opet je svejedno. i ovaj blog...ma koji je meni vrag?!ni boxove mi se ne da pipnut. ima jedna cura koja me drmne,koja razaznaje,eliminira i živi.that girl makes you think.pusu šaljem. i pitam se gdje su nestali moji prokleti kriteriji?kad sam ja to prestala očekivat puno od ljudi?a valjda u isto vrijeme kad i od sebe.da,da,to je to.ko da sam prestala tražit izazove.ko da sam prestala rast. kao da sam se umorila.i onda te život stigne,usred one rutine drmne te osjećaj da ništa ne vrijediš.jer se nađeš pred nekom banalnom sitnicom,nekom neiskorištenom mogućnosti. i nije da idem naprijed-nazad,već samo lijevo-desno.i to je shit. zgrbavljenoj,ponestaje mi riječi.i mislim da bi se kad bi naišla na nekoga kome se divim POVUKLA. i nije mi jasno zašto se neki ljudi sa mnom druže.totalno sam nestalna.pitam se da li mi išta od onog što shvatim ostane u glavi,da li napredujem.oduvijek me mučilo pitanje napretka.postoji li,kakav je il je zapravo smisao u uživanju i praštanju? ponekad ne mogu ni završit rečenicu.predomislim se do kraja rečenice. ma meni čisto fale ciljevi. prevarila sam samu sebe.i sad se sve urušilo. i fali mi,toliko mi prokleto fali idealizirana slika nekog od vas.bilo koga.ono moje naivno vjerovanje i zanesenost.al svak kad-tad zezne.pa više to ne radim.nema bjeline.sad me više ništa ne zanosi. "Danas je sve naopako, ali ne brineš pretjerano. Možda više reda radi. Imaš osjećaj da će i ovo biti samo još jedna nedovršena priča. A to je drugo ime za strah. Poslije svake pobjede dolazi ono što pokušavaš prikriti, zaboraviti: praznina. Umjesto zadovoljstva i osjećaja ispunjenosti. Uvijek kao onaj posljednji zid preko kojeg se ne može. Onda poželiš: pored sebe, daleko od sebe, bilo što, ali svuda. U tom trenutku zbrzaš. Možda i ne primjećuješ, ali ispuštaš riječi: nestaješ s druge strane fotografije, zemljovida, noći, jastuka. " Tražiš tek nekoliko čvrstih točaka koje će ti omogućiti izgradnju svijeta. Tražiš previše. |
- 01:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Kuda ide ova duša...
vitriol, gorčina "Sva živa bića posjeduju gorčinu u svom organizmu -u većem ili manjem stupnju- jednako kao što u svima nama spava bacil tuberkuloze. No ta vrsta oboljenja napada organizam kad je oslabljen; u slučaju gorčine, bolest izbija onda kad izbije strah od takozvane "realnosti" ili "stvarnosti". Neki ljudi, u želji da izgrade svijet koji neće moći ugroziti nijedna prijetnja izvana, pretjerano ojačaju mehanizme za obranu od vanjskog svijeta - nepoznatih ljudi, novih mjesta, drugačijih iskustava - a unutrašnjost ostave otkrivenom, bez zaštite. Od tog trenutka gorčina počine nanositi nepopravljive štete. Najugroženija je meta gorčine (ili vitriola) volja. Osobe pogođene tim zlom gube volju za sve i, za koju godinu, više ne uspijevaju izići iz svog svijeta - potrošile su u prošlosti ogromne zalihe enrgije gradeći oko sebe visoke zidine, zato da bi stvarnost bila onakva kakvom su je oni željeli. Izbjegavajući napade izvana, osujećuju i unutarnji razvoj. Žive odlazeći na posao, gledajući televiziju, žaleći se na promet i podižući djecu, no sve se to zbiva automatski i bez velikih osjećaja- jer,konačno,sve je pod nadzorom. Veliki problem otrovanje vitriolom leži u činjenici da se ni osjećaji, ni strasti - mržnja, ljubav, očaj, oduševljenje, znatiželja - više ne iskazuju. Nakon izvjesnog vremena ogorčena osoba nema više nikakvih želja. Nema volje ni živjeti, ni umrijeti; u tome je problem." by P.C. ja i vitriol?ne!konstantno se borim.
Who the f*** am I?
 Skidam kapu ljudima koji znaju odgovorit na ovo pitanje (tj. uvjeravaju se da znaju). Ostali mogu samo eksperimentirat. "Walk with those seeking Truth. Run from those who think they've found it." A zašto "pia"? To ime za mene nema pravo značenje (lat.-pobožna) već ima emocionalnu vrijednost jer me podsjeća na neke ljude koje volim. Ah, ljudi...Zbog mnogih me prepavljuje golema količina vitriola. Zbog ljubavi koja nosi strah.I tugu.I samu sebe:) Ali ne,nemam Mr.Perfect-a.Pih,još-malo-pa-devetnaest-godina. "We love because it is the only true adventure." Uf,što volim kad se krene u srž, kad se filozofira. The greatest discovery of my generation is that human beings, by changing the inner attitudes of their minds, can change the outer aspects of their lives. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||