Miris života sada me vuče,
Al` samoča ukorijenjene je u meni.
I strah osječam i srce mi tuče,
Dok nešto mi vjerno goviri kreni.
Kao da napuštam baš samu sebe,
Prestajuči vjerovati u ljubav savršenu.
Pre dugo sam predano tražila tebe
I sada ostavljam tu priču završenu.
I plačem i patim kao djete ranjeno
koje osječa da je potpuno samo
I da je sve njegovo nevračeno i umanjeno.
Mrvice,točkice iz prijašnjih dana
ostale su iste,dobre kao prije,
Al` ja hoču više od uljepšanih mana,
Želim znati što se u boljem svijetu krije.
Rušim sada ovu kuču bez zidova
I spremna sam danima spavati na klupi.
Odričem se svih kupljenih mitova
I nudim što nudim,tko želi nek kupi.
I činit ču sve to potpuno lako,
Sada kada napokon ostajem sama,
A prvi puta ne govorim tako.
Odlazim,idem.Više ništa ne vrijedi
U ovom životu iza mene.
Čak i naša ljubav potpuno blijedi..
Ostale su misli,ostale su sjene.
Post je objavljen 15.08.2007. u 18:41 sati.