bez krinke

srijeda, 15.08.2007.

Sjene iza mene

Miris života sada me vuče,
Al` samoča ukorijenjene je u meni.
I strah osječam i srce mi tuče,
Dok nešto mi vjerno goviri kreni.

Kao da napuštam baš samu sebe,
Prestajuči vjerovati u ljubav savršenu.
Pre dugo sam predano tražila tebe
I sada ostavljam tu priču završenu.

I plačem i patim kao djete ranjeno
koje osječa da je potpuno samo
I da je sve njegovo nevračeno i umanjeno.

Mrvice,točkice iz prijašnjih dana
ostale su iste,dobre kao prije,
Al` ja hoču više od uljepšanih mana,
Želim znati što se u boljem svijetu krije.

Rušim sada ovu kuču bez zidova
I spremna sam danima spavati na klupi.
Odričem se svih kupljenih mitova
I nudim što nudim,tko želi nek kupi.

I činit ču sve to potpuno lako,
Sada kada napokon ostajem sama,
A prvi puta ne govorim tako.

Odlazim,idem.Više ništa ne vrijedi
U ovom životu iza mene.
Čak i naša ljubav potpuno blijedi..
Ostale su misli,ostale su sjene.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv