Mislim ja uopće nemam nikakve, ali baš nikakve inspiracije za
nešto napisat.
Samo moram radit i to me muči.
Mislim da ću pozvat sindikat da vidi malo
tu besmislenu situaciju i da napravi nešto
po pitanju eksploatacije čovjeka po čovjeku.
U međuvremenu mislim i mislim što da napišem
ali ništa mi se u mozgu ne stvara. Nikakva
slika, nikakva rečenica, nikakva misao.
Ništa. Prazno.
Plavuša, to sam.
Čekam pauzu, zatim čekam da idemo doma
jer mi danas radimo do trinaest sati.
Kad dođem doma onda moram malog
pasa šetati a onda idem na kućicu i tamo
moram farbati vanjske prozore.
I di je tome kraj?
Samo radim to ti je. Od silnog rada više
ni rečenicu normalnu ne mogu smislit.
A i dotukla me malo ta umjetnost. To
kulturno uzdizanje.
Pa moram odmorit.
I dušu i tijelo moram odmorit.
Tražit penziju. Otić u penziju.
To mi treba.
prigodno:
Fjaka je "psihofizičko stanje težnje ni za čim".
Učestala je greška zamijeniti fjaku s lijenošću.
Za razliku od ove potonje, fjaka je uzvišeno stanje uma kojem teži cijelo
čovječanstvo. Dok u Indiji i drugdje fjaku postižu dugogodišnjim
izgladnjivanjem i meditacijom, u Dalmaciji ona je Božji dar.
Post je objavljen 14.08.2007. u 09:48 sati.