Mislim ja uopće nemam nikakve, ali baš nikakve inspiracije za nešto napisat. Samo moram radit i to me muči. Mislim da ću pozvat sindikat da vidi malo tu besmislenu situaciju i da napravi nešto po pitanju eksploatacije čovjeka po čovjeku. U međuvremenu mislim i mislim što da napišem ali ništa mi se u mozgu ne stvara. Nikakva slika, nikakva rečenica, nikakva misao. Ništa. Prazno. Plavuša, to sam. Čekam pauzu, zatim čekam da idemo doma jer mi danas radimo do trinaest sati. Kad dođem doma onda moram malog pasa šetati a onda idem na kućicu i tamo moram farbati vanjske prozore. I di je tome kraj? Samo radim to ti je. Od silnog rada više ni rečenicu normalnu ne mogu smislit. A i dotukla me malo ta umjetnost. To kulturno uzdizanje. Pa moram odmorit. I dušu i tijelo moram odmorit. Tražit penziju. Otić u penziju. To mi treba. prigodno: Fjaka je "psihofizičko stanje težnje ni za čim". Učestala je greška zamijeniti fjaku s lijenošću. Za razliku od ove potonje, fjaka je uzvišeno stanje uma kojem teži cijelo čovječanstvo. Dok u Indiji i drugdje fjaku postižu dugogodišnjim izgladnjivanjem i meditacijom, u Dalmaciji ona je Božji dar. |