Oni koji od ovog ljeta posjete Novalju, mogu svaku nedjelju (osim u crkvu ili u mjesnu Sodomu i Gomoru iliti Zrće) posjetiti i Novaljski trijatar ili mjesni Festival teatra koji se održava u ljetnom kinu i vrlo je dobro posjećen i prihvaćen.
Glumac Goran Grgić se kao umjetnički direktor Festivala u organizaciji Turističke zajednice Grada Novalje pokazao kao još jedan uspješan glumac sa svojim festivalom, kao što su Mlikota u Zagvozdu ili Navojec u Bjelovaru (ima ih sigurno još, ali se trenutno ne mogu sjetiti). S tom razlikom što Grgić nije porijeklom Novaljac, ali svoja ljeta provodi u našoj oazi i odlično je snimio mentalitet ovoga kraja i prihvatio ga sa dobronamjernošću da pokrene nešto novo i kvalitetno i u području kulture, barem preko ljeta. Premda će Festival na neki način pokušati održati kontinuitet i kroz godinu (za Božić i Uskrs), što mi se čini zaista važnim s obzirom da Novalja kao i većina naših mjesta na moru, preko godine zamru, pa se novaljska mladež već godinama bezuspješno bori barem za kino-dvoranu.
Iako nisam nikada voljela pripremati novinarske priloge po principu copy-paste prepisujući čitava poglavlja iz već napisanih programa, prepisati ću vam jedan dio iz programske knjižice, jer je tamo objašnjen pojam trijatar za koji sam se i ja pitala što znači.
Dakle: "U novaljskom dijalektu riječ trijatar označava predstavu iz svakodnevnog života koju izvode obični ljudi - pojedinac ili skupina njih povodom nekog posebnog, nesvakidašnjeg ili neuobičajenog događaja. Trijatar nastaje u času kao spontana, nepripremljena i unaprijed neuvježbana reakcija, scena ili predstava izazvana stjecajem trenutnih okolnosti ili pod utjecajem određenih čimbenika. Redovito je vezan uz neke dramatične ili tragične situacije, ali najčešće uz komične (škerci), u kojima iz njega izvire jedinstveni domaći humor. Kad god se događalo nešto neobično ljudi bi se pitali: "Ki su no trijatri?", što je ukazivalo na događaj koji je redovito (netko voli ovu riječ - moja opaska) izaziva povećanu pozornost. Stoga smo kazališnim događanjima u našem gradu dali ime trijatar - riječ koja u sebi nosi svojevrsni pečat izvornosti te označava poveznicu sa samim događanjima i jasno upućuje na njihov sadržaj. Novaljski trijatar ima želju dovesti sve uspješne kazališne predstave koje je moguće ugostiti na našim pozornicama."
Kraj citata gradonačelinika Ivana Dabe ... a sad opet ja.
Dobro je da se takvi izvorni pojmovi ponovo ožive i dobiju možda i neko novo značenje, premda su u ovom kontekstu spontanost, nepripremljenost i neuvježbanost pojmovi koji se baš i ne podudaraju sa pripremom i organizacijom ovog Festivala koji je pripreman godinu dana. No dobro, nećemo cjepidlačiti, bitno je da je pokrenut i jako dobro posjećen.
Ali i ne samo to. Bitna je i kvaliteta, a o njoj svjedoče zaista odlične predstave, kao što je jučer bila Marlene Dietrich u izvedbi Ksenije Prohaske i uz pratnju maestra Božićevića. Poznati songovi na njemačkom, engleskom i francuskom vodili su kroz autobiografsku priču ove zvijezde. I zapravo su bili neka vrsta probe i najave pravca u kojem će se razvijati Festival koji pretendira ugošćivati i međunarodne predstave i tako proširiti svoju publiku i na stranu publiku.
A da izvedbama ne nedostaje spontanost i publika svih životnih dobi, ilustrira i jučerašnji primjer komentara našeg malog trogodišnjeg prijatelja koji je na početku predstave i pojavljivanja glumice u muškom odijelu postavio temeljno pitanje čitave te priče, koje je glasilo: "Mama, jel ova teta ima pimpek?"
Našim malo kultiviranijim jezikom, mogli bi reći da je žena zaista imala... ono nešto.
Prošla nedjelja je bila rezervirana za zgodnu dječju predstavu "Čarobni osmjeh", a iduća za dramu "Ženici" Gradskog kazališta mladih iz Splita. Pa ako vas put nanese u ovo razvikano mjesto lude zabave navratite i na Novaljski trijatar. Svašta zanimljivoga se može čuti i vidjeti.
Post je objavljen 13.08.2007. u 22:44 sati.