Opet će sutra pričati za mnom, istine il laži, svejedno, meni će biti sve do neba ravno, nije to spomena vrijedno. Opet će reći kako sam bio zadnji u gostioni, ako sam pio sam sam to htio, što znaju o ljubavi oni. Opiti nikad se neću, zbog tebe poginju ženo, jer kad pijem ja pijem vino suzama razlomljeno. Opiti nikad se neću zbog tebe moja ljepoto, jer kad volim, zauvijek volim, kunem se životom...
Zbog tebe me boli glava, sedam noći već ne spavam, tuga me je neka spopala. Kao zadnji prosjak skitam, i za tebe ljude pitam, ko da si u zemlju propala. Dok se oči sa snom bore, umirem od ljubomore, al me neće ruka Božija. Ako nećeš moja biti, tebe ću zaboraviti, od sutra sam drugi čovjek ja. Pokidat ću lance sve što me vežu za tebe, okove sa srca bacit ću. Nisi mi ti jedina, da mi život propada, drugu srodnu dušu naći ću...

Latice su počele otpadati, trnovi popuštati i listovi i stabljika venuti...

Staklo se lomi, duša para...

Emocije se otapaju i bježe...

...i srce se lomi, ali te VOLIM ! ! !
Post je objavljen 12.08.2007. u 13:35 sati.