Jučer sam pala u depru.. čitala sam negdje da lizanjem sladoleda stvaramo hormone sreće. Na silu sam pojela 3 kugle.. šumsko voće, jabuka i višnja, ali to sad nije bitno..
Pala sam u još veću depru.. grizla sam se zbog tog sladoleda do 2 ujutro, onda sam napokon zaspala.
Tako žudim za vodenima! Ali ne zbog kila..
Volim taj osjećaj praznog želuca.. volim kad sam navečer ponosna na sebe jer sam uspjela! Volim kad se ujutro probudim slaba s laganom vrtoglavicom i ravnim trbuhom..
Ujutro sam se natjerala na jednu nektarinu tek da mi proradi metabolizam.. sad me boli trbuh, i to mi je bilo previše..
Ne znam više što da radim.. tjeraju me da jedem, a ne mogu! Ova nektarina bila bi mi dovoljna za cijeli dan! A baka je pripremila moje nekadašnje omiljeno jelo, sad ga se zgražam! A najgore je što ga ne mogu izbjeći.. a s miom više ne želim imati posla.. nikad!
I što mi preostaje?
Grčevi u trbuhu zbog previše hrane, sat rolanja, aerokick, aerobic, 500 trbušnjaka, 50 čučnjeva, 25 m. sklekova..
Ali ni to mi više ne pomaže u borbi protiv grižnje savjesti..
Ovo me uništava iznutra..
a ne znam mogu li se oduprijeti Ani..
ne znam uopće želim li?
Post je objavljen 07.08.2007. u 11:28 sati.