nedjelje sam uvijek mrzila. kad god se nešto ružno događalo, kad god sam tužna i uplakana, kad god me starci raspizde uvijek je nedjelja.
danas je prilično sjeban dan.
išla sam sa sestričnom do škole i nema nikog živog. poslje su došli al to nije bitno jer je bilo užasno dosadno.
zato sam otišla. dođem doma i zaključana vrata. nema nikog. sjedim ispred i slušam ziku. još ih nema.
i onda se sjetim nečega. sjetim se mjesta svoje sreće. i odem tamo. ja volim noć. došla sam i bila sam sama. bilo mi je lijepo. smijala sam se i plakala. sjećanja te uvijek stignu. bila sam sama tamo prvi put...sama....nije mi žao što sam otišla
npravila sam ovaj novi blog jer sam mislila da ću tako pobjeć od nekih stvari...al ipak mislim da će bit sličan onom starom...vama mogu reć i ono što nije tako bajno
Post je objavljen 05.08.2007. u 21:40 sati.