Pregled posta

Rječina i njezini mlinovi

Rječina je jedno od najvećih vrela u Hrvatskoj, a voda iz tog izvora koristi se za vodoopskrbu grada Rijeke od 1915. godine. Duga je oko 18 km, a širine je od 9 do 16 metara. Ljepote ove krške rijeke su vrelo duboko usječeno u kanjon, te njeni slapovi i brzaci. Godine 1985. kanjon Rječine proglašen je zaštićenim objektom prirode. Bogata je nizom pritoka, kao što su Sušica najveći lijevi pritok, Lužac, Zala, Zahumčica, Golubinka, Ričinica, Borovšćica i sl. Uz tok rijeke bogate su naplavi naplavine koje poput svojevrsnih galerijskih šuma obrašćuje crna joha, a na iskrčenim mjestima prostiru se dijelom bujne livade, saznajemo iz knjige "Prirodna baština Primorsko-goranske županije".

Prema Martinovom selu koje se nalazi nizvodno niz rijeku, dolina se proširuje, a rječne naplavine su sve izraženije. Tu se nalaze obradive površine i livade, te manji šumarci. Jedna od zanimljivosti na Rječini je i izgrađeno 1968. akumulacijsko jezero Valići za potrebe hidroelektrane. Nizvodno od jezera, Rječina teče opet kroz kanjon, a najzanimljiviji dio tog kanjona je Žakaljski slap. Kad je korito suho, kanjonom se može i propješačiti, a samo na manjem dijelu je neprohodan zbog jezerca zaostale vode. Kanjon je obrastao bujnom šumskom vegetacijom poput hrasta crnike, koji raste i na samom izvoru rijeke. Tu su bogate bukove, kitnjakove i grabove šume, koje dopiru sve do mora. Od životinjskog svijeta tu žive razni vodeni beskralježnjaci, kao što vodencvjetovi koji pokazuju da je ovdje obilje čiste vode i nezagađenog okoliša.

Kao nekada nekadašnji ostatak bogate manufakturne djelatnosti ovoga kraja na Rječini i danas radi Gašparov mlin u Martinovom selu, kao svojevrsna turisti turistička atrakcija, ali i za potrebe ljudi koji dolaze nabaviti svježe samljeveno brašno. I danas postoji priča o tome kako je nastalo Martinovo selo. Prije 350 godina doselio se iz Dalmacije Martin Juretić. Radio je na pilani u Lukežima, a poslije toga podigao je mlin na Rječini i zajedno sa svojih devet sinova podigao cijelo na naselje koje je po njemu dobilo ime Martinovo selo.

Gradski mlinovi bili su smješteni sjeverno od starih gradskih zidina u podno podnožju brda Hlibac i Sv. Katarina (članak "Malinari" profesora Irvina Lukežića), a na području današnjeg Školjića koji se tada zvao Otočac, uz još dva mlina, bio je smješten i mlin augustinaca koji su se, kao i pripadnici drugih crkvenih redova, uz ostale aktivnosti bavili i mlinarenjem. Krajem 19. stolje stoljeća na Rječini je radilo 27 mlinova, pa Rijeka postaje centar mlinske manufakture. Uz mlinove ima i tvornicu tjestenine. I danas se uz Rječinu mogu vidjeti ostaci starih mlinova poput Podbadnja na lijevoj strani Rječine ili ruševina pogonske zgrade mlina u Žaklju danas obraslih u bršljan. Mlin se nalazio na desnoj obali Rječine koju je trebalo premostiti drvenim mostom izgrađenima na visini od 34 metra. Drveni most nalazio se na najužem dijelu kanjona gdje se trsatski brijeg najviše primaknuo brdu Sv. Katarina - iako je srušen u Drugom svjetskom ratu, još danas se na istom mjestu naziru njegovi temelji i obrisi ceste koja je vodila do Žaklja. Mlin u Žaklju bio je najveći riječki industrijski mlin za žitarice. Podignut je 1841. u kanjonu Rječine, radio je u okviru tvrtke Stabilimento commerciale di farine. Nakon požara 1862., obnovljen je i povišen šest etaža, dužine 90 i visine 25 metara. U najboljim danima mlin je zapošljavao 300 radnika, koji su godišnje proizvodili 250 tisuća vagona brašna. Ono se u bačvama otpremalo u Istru, Dalmaciju i Trst, u Englesku, Njemačku, Francusku, Egipat i Brazil. Žakalj u sastavu Stabilimenta posluje do 1881., a od sljedeće godine u okviru novoosnovanog Dioničkoga društva za mlin. Mlin radi do 1894, kada pada u stečaj, a na javnoj dražbi kupuje ga još jedna značajna ličnost riječke povijesti, vlasnik tvornice torpeda Whitehead. Nakon Whiteheadove smrti, njegovi nasljednici daruju mlin gradu Rijeci koji, nezainteresiran za obnovu proizvodnje, nakon odustajanja od ideje da onamo smjesti gradsko sirotište, zgradu daje u najam. Godine 1918. prodan je Ugarskom pivarskom društvu iz Budimpešte, koje u Žaklju planira izgraditi tvornicu piva. No, poratnim pomicanjem granica prilazna cesta i mlin našli su se rascijepljeni u dvije države pa zamisao o proizvodnji piva nije ostvarena. Žakalj počinje propadati. Mali mlinovi na rijeci u potpunosti i iščezavaju poslije II. svjetskog rata.



Rječina nudi prirodne ljepote i bogatu kulturno-povijesnu baštinu, koji se može doživjeti ako se prošeće markiranim planinarskim putem koji vodi od Trsata pa sve do izvora, za čiji obilazak je potrebno nekoliko sati hoda. Šumarija Rijeka na šetnicu prema izvoru Rječine postavila je putokaze i klupe za izletnike. Pored prirodnih ljepota, Grobnik nudi i domaće specijalitete, kao što su palenta kompirica ili gromnički sir. U zaseoku Lukeži nalazi se konjički klub gdje se može jahati na konjima.
(izvor Hrv. šume, Kvarner, članak "Mlinovi" Irvina Lukežića, "Prirodna baština Primorsko-goranske županije")


Aktivnosti uz Rječinu:

• Planinarsko društvo HPT Učka do sada je organiziralo sedam pohoda "Šetnicom uz Rječinu" koja vodi od Trsata do izvora Rječine (listopad), a prošle je godine uoči jednodnevnog pohoda, na koji se obično kreće u listopadu, tiskan i letak. Šetnica je osmišljena kao kontinuirani pješački put od Trsata do izvora Rječine, uz mnoštvo putokaza i tabela, a od Trsata vodi do mosta Katarina te obuhvaća lokacije Žakalj – Podbadanj – Koporovo – Most Pašac – Grohovo – brana i akumulacijsko jezero Valići – Drastin – Lukeži – Ratulj – Martinovo selo – Trnovica – Kukuljani – izvor Rječine. Šetači kojma je staza duga gotovo 20 kilometara preteška za savladavanje, mogu se isključiti na nekoj od etapa šetnice.
(Arhitektica Olga Magaš izradila je Projekt uređenja obala Rječine na dionici od Tvornice papira do mosta Pašac.)

• Planinarsku stazu Kastav – izvor Rječine 2002. godine uredilo je Planinarsko društvo HPT Učka. Staza duga 16,5 kilometara počinje od kastavske Crekvine, prolazi Mačkovim vrhom, Lužinom, Marčeljima, Kopicom do Kukuljani i, konačno, izvora Rječine. Zanimljivo je da se u jednom dijelu nova staza spaja i na trasu međunarodnog planinarskog puta, koji započinje na Baltiku i završava na Jadranu. Staza od Kastva do izvora Rječine relativno je lagana, dobro utabana i bez većih uspona, a može se prijeći na osam sati.

• Ljetne karnevalske igre "Rafting na Rječini" u organizaciji Saveza karnevalskih udruga Rijeke (SKUR) održavaju se već sedam godina na mostu ispred hotela Kontinental

• Dvodnevni spust niz Rječinu od izvora na Kićelu do ušća na Brajdici u veljači ili ožujku poduzimaju Željko Fućak i Zlatko Karajić, uz pomoć članova Speleološke udruge "Estavela" iz Kastva - glavni cilj čitavog pothvata skretanje pozornosti javnosti na zapostavljeno prirodno, povijesno i kulturno bogatstvo Rječine i njezine okoline

• Dio Međunarodne pustolovne utrke "KI Challenge" koja se odvija u sklopu »Rijeka Adventure Festivala« (u organizaciji Udruge Ad Natura iz Rijeke u proljeće) je i spust kajakom niz Rječinu. Udruga Ad Natura promovira Rječinu kao rijeku idealnu za kajakarenje, posebno njezinom bujicom od izvora do mjesta Lukeži.


Post je objavljen 31.07.2007. u 21:54 sati.