"Zao mi je sto sam pdugovlacila s novim postom,ali jednostavno nisam mogla nastaviti nakon nekih incidenata u vez ovoga bloga."
S mamo sam se doselila u posve nov svijet.Iako sam vec u tom svijetu ostavila svoje tragove nisam bila spremna u njemu i ostati.Krenula sam u novu skolu,skupila drustvo i sve se cinilo ok.Mama se oporavila,ja sam polako gubila sjecanje i zivot je tekao dalje.No ipak u meni se gomilao osjecaj tjeskobe,pocela sam se krivit za bilo sto,postala sam jako osjecajna i sve me moglo povrijedtiti pa i obicna sala.Promjenila sam se iznutra.Cesto bi plakala,a s godinama sve sam vise razmisljala o samoubojstvu.U kuci nisam zivjela samo s mamom bila je to obiteljska velika obiteljska kuca s jos clanova obitelji koji su me iz dana u dan izludjivali i dovodili do ludila.Sve je samo buktalo u meni,a izvana sam izgledala sretno i smireno.Valjda sam od tada naucila skrivati pravu sebe i samo se smjeskati ljudima kao da je sve u najboljem redu.I svi ti prijatelji s kojima se i dan danas druzim ne shvacaju sto je bilo samnom,kako se to sve desilo,a stalno sam bila nasmijana i sretna,neki krive ljubav,neki moje roditelje,ali niko ne zna pravu istinu.
Post je objavljen 28.07.2007. u 17:02 sati.