Marketing
--> priča sva slika da ne zaboravin nikad nasmijana lica nekih starih prika..nekih nema više ostale su samo sjene..ima bit da je s njima nesta i dio mene <--
DODATAK
procitajte..predobro jeee...
pa da imate sta citat...
Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete
našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji
Kada je Dosada zijevnula treći put,
Ludost je, uvijek tako luda, predložila:
"Hajdemo se igrati skrivača!
Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima."
Intriga je podigla desnu obrvu,
a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:
"Skrivača? Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost,
"u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada završim s brojanjem, polazim u potragu,
i koga zadnjeg pronađem, taj je pobjednik."
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje.
Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada nista nije interesiralo.
Ali nisu se svi htjeli igrati.
Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu.
Ponos je mislio da je to glupa ideja,
iako ga je zapravo mučilo sto on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru.
Oprez nije htio riskirati.
"Jedan, dva, tri..." počela je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
Vjera se popela na nebo,
Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.
Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije
jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.
Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero,
a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.
Sebičnost je pronasla skrovište, ali samo za sebe!
Laž se sakrila na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana),
a Požuda i Strast u krateru vulkana.
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno
Kada je Ludost izbrojala 999.999,
Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.
"Milijun", zavikala je Ludost i započela svoju potragu.
Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena.
Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha.
Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh,
a Sebičnost se nije trebalo niti tražiti.
Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom kosnicom.
Od tolikog traženja Ludost je ožednila,
i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište
pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.
Talent u zlatnom klasju žita,
Tjeskobu u izgorjeloj travi,
Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana),
a Zaborav je zaboravio da su se uopće igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći.
Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se već razbijesnila, ugledala je ružičnjak.
Zašla je medju ruže, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla,
počela udarati po prekrasnim ružinim pupoljcima.
Odjednom se začu bolan krik.
Ružino trnje izgreblo je Ljubavi oči.
Ludost nije znala što učinitu
Pronasla je Pobjedu, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti
i na posljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa,
a Ludost je prati gdje god ide
MEKSIČKA NARODNA
Shot at 2007-07-27
Sutite prijatelji moji i
ne spominjite NJEGOVO ime i
njegov odlazak..ne zelim cuti da je svemu kraj i
ne gledajte me tako sazaljivo..jer ga vise ne volim..i
ne zelim znati nesto sto bi moglo opet otvorit stare rane..
ne pricajte mi o njemu..ne obracajte paznju na suze
u mojim ocima..one se samo pojave
jer jos uvijek volim ozivjeti trenutke
i proci kroz snove s njin...nitko ne moze razumijeti
koliko mi je znacia..........
Nakon NJEGA...
mislila sam da necu moci voljeti nikoga...
ali sam se prevarila..nasla sam nekoga
kome mogu vjerovati..koga volim vise od NJEGA...
Ljudi ce se pitati zasto smo si dali drugu sansu..
nejasno ce im biti kako si mogao preci preko svega..
mnogi su mu rekli da mi ne oprasta i da me zaboravi..
i jos ce mu dugo to govoriti..ali doci ce i taj dan...
kada ce pored nas stajati netko treci
i biti nam jedina nada i utjeha,te koji ce nam pomoci
da prebrodimo ove probleme..bit ce nam tesko...
ali znam da mi to mozemo..jer imam vjere u nas...
A onda shvatim.....
da pokraj nas stoji grupica ljudi koja
podupire nase odluke i koja vjeruje u nas
bas kao i mi jedno u drugo...ne zelin ih razocarat..
a to mi nije ni cilj...ne zelim ga opet izgubit..
jer sam shvatila koliko to boli.........
By : Leona
Post je objavljen 27.07.2007. u 12:59 sati.