Zajedno smo momke gledale
zajedno po rivi setale
pravile se da smo vazne
ma da smo pametne i snazne
sanjale smo zemlje daleke......
____________________
U mojim venama
tvoja ljubav putuje
dusa mi gori
srce luduje
svi znaju da te
volim opasno
kraj tebe je sve
drugo prolazno
____________________
Blizina je kad nisi tu
a zivis u meni
i lice ti ne vidim
al' srcem zemlju okreni
Znam da si isti k'o pre
jos drhti ti ruka i srce ti lupa kad zoves me
priznaj to da ime sto pise
nije od bivse vec zivot tvoj
____________________
U oci me gledas opako,
a to mi prija
gledas me,
a ne das..to je provokacija
____________________
Ako jednom budes sam,
ostavljen i slomljen zivotom,
ako ti suze poteku niz lice,
ako se u svemu razocaras,
uvijek cu bit uz tebe, jer moje je ime...
PRIJATELJICA
____________________
Moje srce kao vatra gori
dise za prijatelje
i ludo ih voli..
i sad znam
zasto bog prijatelje stvori
jer su oni nada kad zivot zaboli.....
Lijepo na slijepo, te tvoje usne stranca
ma, lijepo do bola kad pokupis neznanca
ljubi me ti, nikada te vise necu vidjeti
al' koza pamti
____________________
Ej, kad te blize pogledam
zgodan si i ne
dobar si za jednu noc
al' ne i za dvje
____________________
Ponekad placem da niko ne cuje
jer biti sam, bijedno je
ponekad zelim da nekom predam se
ljubav me steze, a ja ne dam se
____________________
Kako da zaboravim
kako da srcu sad da objasnim
da proslo je sve, proslo je sve
___________________
Mislila sam da cu te preboljeti
a istina je drugog necu voljeti
kad si s drugom ja sam s tugom
jos volim te, jos volim te
____________________
Da imam pravo na jos jednu zelju
na onu koju zovu posljednju
po prvi put ja znao bih sta zelim
ja zelio bih, zelio bih nju....
____________________
Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam precutao
sve sto je srce krilo....
____________________
Da imam pravo na jos jednu suzu
u nju da stavim ranu posljednju
ja znam za kime bih da zalim
u zadnju suzu stavio bih nju
____________________
Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim...
Vise se tijela tvog
ne osijeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota...
____________________
Kako sada cujem
imas nekog pored sebe
a ja pjesmama se trujem
svaka sjeca me na tebe
i zamisljam kako stojis
ljubis me i zvijezde brojis
kako kazes da su nase sve...
____________________
Neke ptice nikad ne polete
cijeli zivot cekaju na to
i ja tako cekam tvoju ljubav
cekam, al mi nije sudjeno...
____________________
I eto ostalo mi da se kajem
i kafani sebe dajem
a s tobom u srcu ostarim
i vrijeme tugom mjerim
urezano ime tvoje
na usnama ostalo je
drugu nikad da ne poljubim....
____________________
Hladno mjesto pored mene u postelji od bola
na usnama jos uvijek slova tvoga imena
neke nepoznate zene tu oko moga stola
a ja daleko negdje s tobom jos u mislima...
____________________
Nemam kome da se vratim i kome da se nadam
u tvome oku ostale su moje nade sve
daj da i ovu turu platim pa idem dok je vrijeme
da dusmani u oku mome suzu ne vide...
____________________
Moj zivot bez tebe ko da je stao
srce mi trazila ja ti ga dao
vino ne pomaze jos peku suze
ljubav ti nudio ti dusu uze....
____________________
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se...
____________________
I da mi prstom pokazu
pred svima bih te branio
tebe sam takvu birao
sto bih se sada sramio....
____________________
I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas....
____________________
Sta ja to radim sa sobom
sta sad cekam kad puklo je sve
sto se jos kockam sa tobom
i nedam da nada potone....
____________________
Gledam s tugom
gledam s bolom
gledam zaljubljeni par...
A, mi smo bili
a, mi smo bili to...
_____________________
Lazu me lazu zelene oci
lazan je njihov sjaj
ipak ih volim sta ja tu mogu
za moju dusu one su raj...
Kad pomislim na te oci
u meni razum se gubi
te nemirne zelene oci
ko zna ko sada ljubi...
_____________________
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna...
_____________________
27.07.2007., petak
--> priča sva slika da ne zaboravin nikad nasmijana lica nekih starih prika..nekih nema više ostale su samo sjene..ima bit da je s njima nesta i dio mene <--
DODATAK
procitajte..predobro jeee...
pa da imate sta citat...
Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete
našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji
Kada je Dosada zijevnula treći put,
Ludost je, uvijek tako luda, predložila:
"Hajdemo se igrati skrivača!
Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima."
Intriga je podigla desnu obrvu,
a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:
"Skrivača? Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost,
"u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada završim s brojanjem, polazim u potragu,
i koga zadnjeg pronađem, taj je pobjednik."
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje.
Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada nista nije interesiralo.
Ali nisu se svi htjeli igrati.
Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu.
Ponos je mislio da je to glupa ideja,
iako ga je zapravo mučilo sto on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru.
Oprez nije htio riskirati.
"Jedan, dva, tri..." počela je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
Vjera se popela na nebo,
Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.
Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije
jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.
Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero,
a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.
Sebičnost je pronasla skrovište, ali samo za sebe!
Laž se sakrila na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana),
a Požuda i Strast u krateru vulkana.
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno
Kada je Ludost izbrojala 999.999,
Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.
"Milijun", zavikala je Ludost i započela svoju potragu.
Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena.
Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha.
Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh,
a Sebičnost se nije trebalo niti tražiti.
Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom kosnicom.
Od tolikog traženja Ludost je ožednila,
i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište
pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.
Talent u zlatnom klasju žita,
Tjeskobu u izgorjeloj travi,
Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana),
a Zaborav je zaboravio da su se uopće igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći.
Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se već razbijesnila, ugledala je ružičnjak.
Zašla je medju ruže, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla,
počela udarati po prekrasnim ružinim pupoljcima.
Odjednom se začu bolan krik.
Ružino trnje izgreblo je Ljubavi oči.
Ludost nije znala što učinitu
Pronasla je Pobjedu, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti
i na posljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa,
a Ludost je prati gdje god ide
MEKSIČKA NARODNA
Shot at 2007-07-27
Sutite prijatelji moji i
ne spominjite NJEGOVO ime i
njegov odlazak..ne zelim cuti da je svemu kraj i
ne gledajte me tako sazaljivo..jer ga vise ne volim..i
ne zelim znati nesto sto bi moglo opet otvorit stare rane..
ne pricajte mi o njemu..ne obracajte paznju na suze
u mojim ocima..one se samo pojave
jer jos uvijek volim ozivjeti trenutke
i proci kroz snove s njin...nitko ne moze razumijeti
koliko mi je znacia..........
Nakon NJEGA...
mislila sam da necu moci voljeti nikoga...
ali sam se prevarila..nasla sam nekoga
kome mogu vjerovati..koga volim vise od NJEGA...
Ljudi ce se pitati zasto smo si dali drugu sansu..
nejasno ce im biti kako si mogao preci preko svega..
mnogi su mu rekli da mi ne oprasta i da me zaboravi..
i jos ce mu dugo to govoriti..ali doci ce i taj dan...
kada ce pored nas stajati netko treci
i biti nam jedina nada i utjeha,te koji ce nam pomoci
da prebrodimo ove probleme..bit ce nam tesko...
ali znam da mi to mozemo..jer imam vjere u nas...
A onda shvatim.....
da pokraj nas stoji grupica ljudi koja
podupire nase odluke i koja vjeruje u nas
bas kao i mi jedno u drugo...ne zelin ih razocarat..
a to mi nije ni cilj...ne zelim ga opet izgubit..
jer sam shvatila koliko to boli.........
