(ovo je još iz teenagerskih dana kao i vampir i Pejotl)
Žurio sam ponoćnom stazom, pogledom otvorio njene prozore
i željnim dahom razmaknuo zavjese da vidim spontanu igru njene sjene
kako se rađa iz jestive melodije
otvorila mi je rajska vrata s nimalo sramežljivim dekolteom
i simpatično njišući zrelim grudima utapljala moj jezik pohlepnom slinom..
iz odsjaja naših zjenica što su se polako skupljale u carstvu renesansnih lampi
istrčala je izbezumljena mašta beskrajna kao mora bez dna..
odlučno me uvukla u tajanstvenu sobu toplih zidova
na kojima su šarene slike s apstraktnom šetnjom njenih bokova činile savršenu simbiozu..
začarala me opojnim pogledima i moćno uvlačila u svoj svijet
u kojem sam osjećao samo slasni užitak
ploveći rijekom njenog tijela poput fanatičnog kormilara..
lelujavim pokretima polijevali smo se vinom iz antičkih vrčeva
koju si mi otkrili svu sočnost njenih bradavica koje su se bez pogovora u
mojim ustima pretvarale u mekano kamenje stvoreno za čeznutljivo grickanje...
uzvraćala mi je vlažnim poljupcima po svježe neobrijanom vratu i putenom putovanju vitkih prstiju
po mojim preponama užarenim poput vulkanskih dolina što ljubomorno čuvaju tajnu obilatih erupcija..
ne dotaknuvši ljubičaste vrhove draguljne planine
u snažnom transu,
držeći njene pomalo čudne noge raskošnih oblina
poput neobuzdanog kralja grubom nježnošću lizao sam
ružičaste latice rosnog cvijeća
ne želeći da trzaji u zoru stanu..
uzbuđeno dahtanje, isprekidani jecaji
muzika za izbirljive otočne božice što pozvoniše utjelovljene u njenoj vragolastoj prijateljici...
srca su nam se pretvorila u neumorne singerice..
one su se divlje milovale u paklenskim pozama
dodiri su pričali
zagonetke erogenih zona
raspršile su se kao suvišni pijesak
pred naletima nemilosrdnog vjetra
a draguljna planina vinula se
prema nebeskim ustima
koja su je željno progutala
radoznalo je usisavajući u ritmu
vlastite moći i želje..
lica su se prepustila dvostrukoj blaženosti
glumila su žele, a oči su kružno vibrirale
čekajući posljednju kišu..
planina je procvjetala
na tisuću mjesta i načina
kojih su se oblaci mogli sjetiti..
pećine bez kraja
u kojima se osim pojma vremena
izgubila i moja brzorastuća siga
stradavši u mraku koji je nudio
samo doživotnu povezanost..
šuma crnih vijugavih stabala
s brojnim nepredvidivim potocima
što su čas ubijali čas oživljavali cvijeće
iz dva čudesna buketa..
siga se ubrzano topila i nezadrživo tražila svjetlost
jer je premlada da skonča postojanje
vriskom pospane dječice
i darovala je samu sebe
iskrcavanjem normandijski raspoloženog mnoštva nano - ratnika
na glatke plaže njihovih obraza i guznog mesa
što su se rado ukrasile vodopadnim žigom moje čežnje pretvorene u bijelu lavu
Post je objavljen 08.07.2007. u 10:26 sati.