Datum 25.5.2007., petak
SCENARISTI MOG ZIVOTA...
Danas sam se u okviru jedne skolske zadace sjetila jedne moje davne vizije... Pisala sam o njoj vec... Davno.
Cesto je se sjetim... Ponavljam je u razlicitim verzijama...
Bilo je to nekako ovako... Zamisljam... I naposlijetku vidim samu sebe kako sjedim u praznom gledalistu, posve sama, oko mene samo tisina... Poznata mi je to pozornica i kazaliste, jedino u mom gradu... Neobicno... Nikad nisam bila ondje, a da je prostor bio prazan i to me ispunjava osjecajem nesigurnosti.
Odjednom se svjetla pocinju gasiti, a zastori na pozornici polako se dizu i od prizora koji vidim ostajem zatecena. Na daskama koje zivot znace odigrava se predstava. No ne bilo kakva i bilo koja. To je predstava mog zivota.
Kako li je neobicno gledati samu sebe, prvo kao dijete, sve svoje zaboravljene snove, lude djecje zamisli, prosla veselja, nade, snove, tuge!!!
I tad se na prepad javi jedno pitanje... Tko je to bio scenarist za tu predstavu??? Tko je odredio vrijeme kad ce poceti, tko je iscrtavao kulise mog zivota??? Tko je odredio kad cu to biti rodjena i dan u kojem cu napustiti ovaj svijet??? Bog??? Neka tajanstvena sila??? Sudbina??? Slucaj??? Tko je odredio likove na sceni, ljude koji ce zauvijek obiljeziti moj zivot, ili ce samo proci kao dasak jesenjeg vjetra??? Gdje su to bili pisani dogadjaji u mom zivotu, mozda u zvijezdama, mozda u linijama mog dlana, mozda... Mozda u nekoj zlatnoj knjizi negdje na Nebu ili crnoj u Paklu... Tko je to odredio tko cu postati, tko je pisao scenarij mog zivota, tko je to bio kovac moje sudbine??? Jesam li bila marioneta, nitima vezana za Tajanstvenog Lutkara koji usmjerava svaki moj pokret??? Sto su bile te niti??? Ocekivanja mojih roiditelja??? Moje drustvo??? Moje ideje i zablude??? Je li to netko izvana upleo svoje duge prste u moj zivot???
Zelim vjerovati u slobodnu volju, no pise li doista covjek pricu svog zivota sam??? Ili tek igra svoju ulogu na pozornici zvanoj Svijet???
I tako se ponovo vracam pogled na ono sto se dogadja na sceni. Vidim osobu na pragu odrasle dobi, jos manje od godine i sama cu moci donositi svoje odluke... Vrijeme koje nosi slobode, ali i odgovornosti...
Ali ipak... Hocu li doista biti slobodna??? Ili ce Netko ili Nesto jos uvijek upravljati mojim zivotom???
Sve uloge koje sam igrala... Kci, sestra, prijateljica, ucenica, djevojka... Sve uloge koje cu mozda igrati... Maturatica, studentica, zena, majka...
Tko je pisao tu pricu mog zivota???
Zelim vjerovati u vlastiti izbor, ali sto vise razmisljam, shvacam... Tko su to bili i tko ce to biti... Kovaci moje sudbine??? Tko to kroji moj zivotni put???
Ne zelim jednog dana shvatiti da sam citav zivot bila samo lutka, zapletena u necije niti... Ne zelim biti sputana, zelim sama pisati svoju pricu i osobnu povijest... Zelim slobodu... Zelim...
Kad se svjetla na pozornici mog zivota budu gasila, kad ovoj predstavi dodje kraj ne zelim zaliti ni za cim... Zelim onda biti svjesna da sam ucinila najbolje sto sam mogla. Zelim napustiti to gledaliste bez zaljenja.
Ta predstava je zavrsila, reci cu. Ali bila je prekrasna, imala je i sreca i tuga, radosti i boli, imala je u sebi teske, ali i neopisivo lijepe trenutke.
U trenu kad se zastori budu spustali zelim samo reci Ovo je bio moj zivot. nasmijesiti se i otici u miru, bez zaljenja, ispisavsi posljednju stranicu svoje price. Zelim biti scenarist svoje sudbine. I zelim da zadnje sto cu napisati, sto cu ostaviti iza sebe bude Ljubav.
Post je objavljen 05.07.2007. u 16:55 sati.