zamislite se u sobi sa cetri hadno bijelih zidova u njoj madrac i neka zdijelica sa komadicem kruha ili mesa nema nikoga da te spasi, ne cujes majcin glas koji ti je tako potreban, ne cujes ga jer te ona napustila i ostavila jadu i blijedi prepustila te da prozivljavas svu tugu i bol sam, prepustila vas je da patite sami. Sa ovim stihovima sam najavio novi post koji me je nekako rastuzio, radi ljudi koji djecu svoju tek rodenu ostavljaju u koje kakve domove za nezabrinutu djecu, kako se tim ljudima srce ne slama, jesu li uopce oni ljudi neznam, ali ko sam uopce ja da o tome pisem, nisam to prozivio niti neznam kako je to ali sigurno te boli kad znas da te majka ne voli. Na tu me temu potaknula vijest da je opet jedna beba ostavljena na ulici prepustena sreci to je strasno a najgore je to sto toj djeci nemogu pomoci da odrastu normalno uz topli dom i svu roditeljsku ljubav, to je ma ne nemam rijeci za to
Post je objavljen 03.07.2007. u 12:23 sati.