Marketing
Ah…pa sreća naravno…
"Tri su uslova da čovjek bude sretan: treba biti glup, sebičan i dobrog zdravlja; ali ako prvi uslov nije ispunjen, sve je propalo." Gustave Flaubert
Zadnje vrijeme često razmišljam o onome o čemu ne bi trebala. Opet sam počela analizirati. I to previše. U sljedećih nekoliko dana dogodit će se toliko toga dobrog i predivnog da ja jednostavno ne znam kako će sva ta sreća utjecati na mene. Već sad pomišljam na sve ružno što mi se može dogoditi i što će me dodatno oslabiti. Svjesna sam toga da je problem u meni, jer to stvarno nije normalno. Nikako se ne kogu pomaknuti s jedne jebene točke. Iscrpljena ja guram grudu koja je već postala lavina i kotrlja me na dno. Iscrpljena ja pokušavam pomaknuti se naprijed. Da, pokušavam. Trudim se da mi bude bolje. I nakon još jednog dana neuspjeha i očitih grešaka ja opet zatvaram oči svjesna crnine koju ću vidjeti, svjesna kapljica koje će poteći iz te crnine, sama sebi sudim i kažnjavam se pogrdama, očajem i srdžbom. Ovu noć ne plačem. Kao i većinu noći do sad. Eto, toliko sam prazna. To je tako sjeban osjećaj, kad osjećaš da dišeš i to je sve što osjećaš. Jedini dah života.
Ah…pa sreća naravno… sve će to biti super … osjećam da mi krila ponovno rastu… izvući ću se nekako iz močvare, neću se ugušiti ispod lopoča trulih od žaljenja… i letjet ću…slobodna, ponosna i sama… jer ja nisam ptica da letim u jatu, ni pčela da kružim u roju, ja sam klonuli anđeo zgrožen nad dvoličnošću, sasvim sama u svome bolu kojeg pobušavam ubiti… Pokušala sam ubiti bol, ali samo sam krvarila još više… Ako već ne možete ništa popraviti u svome životu, učite bar na mojim pogreškama. Ne pokušavajte ubiti bol. To je nemoguće.
Post je objavljen 22.06.2007. u 23:30 sati.