Marketing
Isprika & kraj škole,bar onaj privremeni
Ja sam jedna od mnogih koja piše o kraju školske godine,završila sam 7. razred pa nisam kao mnogi osmaši ispraćala svoje posljednje dane u školi...mi smo se zabavljali,poslije škole smo ostavili torbe kod IvANE & napunili boce,malo smo se mi cure zaljevale, točnije Renčy,Kika,Ivana & ja...vratile se Renčy & Ivana u kuću i pune one boce,kad ja vidim na početku ulice Denis i Čof,a ja uskačem u dvorište, Čof trči za mnom zaljeva me, ja trčim van iz dvorišta i Denis me zaljeva,ja sam poslije tog bila mokra ko da sam ispala iz weš mašine =) al u svakom slučaju je bilo super,pa smo se kasnije zaljevali na školskom,masakrirali knjige i slično =) točnije matematiku =)...i tak...jučer sam se nekaj posvađala s Reneicom...i meni je fakat žao,al ne vjerujem da bu mi ona oprostila,mislim nije to bilo niš posebno,al opet...ne vjerujem da bu ona pročitala ovaj post,al meni je stvarno žao...ovo sam našla na internetu al ja isto to mislim pa bum napisala:
Slomili su me...
Povrijedili su me...
Uništili moje malo srce...
Ubili su u meni svaku mogućnost da nekoga zavolim...
Ti si mi to vratila...
Tvoje prijateljstvo sve mi znači...
Tvoja svaka riječ u meni budi nadu...
Trebam te...
Uvijek ću te trebati...
Jer dok živim zaboraviti te neću moći...
A kad umrem tvoje ime ostat će urezano u mojoj duši...
Hvala na prijateljstvu...
Hvala na lijepim riječima...
Hvala što si bila uz mene...
Hvala za svaki dan koji uz tebe mogu preživjeti...
Hvala za svaki savjet...
Hvala na svemu jer bez tebe bila bih nitko i ništa...
Ja znam da sam pogriješila i nitko nije savršen,oprosti mi...
Znam da su ovo curica & dečec,al nitko nikad ne bi trebao ostati sam,never...
NiKaD...
Post je objavljen 22.06.2007. u 23:02 sati.