Ja sam jedna od mnogih koja piše o kraju školske godine,završila sam 7. razred pa nisam kao mnogi osmaši ispraæala svoje posljednje dane u školi...mi smo se zabavljali,poslije škole smo ostavili torbe kod IvANE & napunili boce,malo smo se mi cure zaljevale, toènije Renèy,Kika,Ivana & ja...vratile se Renèy & Ivana u kuæu i pune one boce,kad ja vidim na poèetku ulice Denis i Èof,a ja uskaèem u dvorište, Èof trèi za mnom zaljeva me, ja trèim van iz dvorišta i Denis me zaljeva,ja sam poslije tog bila mokra ko da sam ispala iz weš mašine =) al u svakom sluèaju je bilo super,pa smo se kasnije zaljevali na školskom,masakrirali knjige i slièno =) toènije matematiku =)...i tak...juèer sam se nekaj posvaðala s Reneicom...i meni je fakat žao,al ne vjerujem da bu mi ona oprostila,mislim nije to bilo niš posebno,al opet...ne vjerujem da bu ona proèitala ovaj post,al meni je stvarno žao...ovo sam našla na internetu al ja isto to mislim pa bum napisala:

Slomili su me...
Povrijedili su me...
Uništili moje malo srce...
Ubili su u meni svaku moguænost da nekoga zavolim...
Ti si mi to vratila...
Tvoje prijateljstvo sve mi znaèi...
Tvoja svaka rijeè u meni budi nadu...
Trebam te...
Uvijek æu te trebati...
Jer dok živim zaboraviti te neæu moæi...
A kad umrem tvoje ime ostat æe urezano u mojoj duši...


Hvala na prijateljstvu...
Hvala na lijepim rijeèima...
Hvala što si bila uz mene...
Hvala za svaki dan koji uz tebe mogu preživjeti...
Hvala za svaki savjet...
Hvala na svemu jer bez tebe bila bih nitko i ništa...

Ja znam da sam pogriješila i nitko nije savršen,oprosti mi...



Znam da su ovo curica & deèec,al nitko nikad ne bi trebao ostati sam,never...




NiKaD...