eto,još jedna subota iza nas...bili smo u gradu ibilo je bezveze a nisam ni očekavala da ce bit nest posebno dobro...rijetko kada je to tako....bio je kolega i njegov prijatelj,vidjeli smo se samo u disku na kratko i to je bilo to..nisam uopće bila raspoložena ali isla sam u grad tek toliko da ne sjedim doma...bila sam sa gospodinom pod slovom b na kavi jucer ujutro i popodne,pricalismo o svemu i nismo se pomirili ja nisam htjela...tako sam glupa,izigravala sam glupaču kao da sam hladna i da me nije briga i ostavila sam ga i sada plačem...stvarno sam jadna...ja nemogui s njim a ni bez njega..koja glupa situacija.bože......tek sada kad sam ga stvarno izgubila sam shvatila neke stvari.a mogu plakat cijeli zivot kad se vise necemo pomiriti..sada on nece,a ima i pravo.nebi ni ja na njegovom mjestu..ja sam si sama za sve kriva...sto sam htjela to sam i dobila....kasno sam shvatila da ga stvarno jako volim i da mi je puno znacio u zivotu...
moram to preboljeti sama sa sobom...isplakat se koliko treba,jer da nam je bilo sudeno ostali bi i dalje skupa i nebi bilo toga tko bi nas rastavio....zato znam da sada vise nema teoretske sanse da cemo biti opet skupa....tesko mi je jako ali prezivjeti cu,nadam se ..i drugi su budem i ja...jedino sto bi me do kraja dotuklo to je da ga vidim sa drugom curom u gradu sada dok je to izmedu nas sve još frisko...a nebi se ni cudila da mi to u inat napravi...kada sam bila glzupa i ostavila ga...
vidjet cemo sta vrijeme nosi...
pozzz
Post je objavljen 17.06.2007. u 13:13 sati.